Criminal appeal partially allowed; drug trafficking charge reclassified to lighter offense with suspended sentence due to new law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking. While the court rejected claims regarding factual errors and witness testimony, it applied the principle of favoring the defendant under the new Criminal Law. Consequently, the charge was reclassified to a lighter offense, and the sentence was reduced to one year with a suspended sentence.
Legislator headnote
AI generatedčl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97; čl. 41. KZ/11: When a new criminal law provision is more favorable to the defendant regarding the legal characterization of the offense or the applicable penalty, the new law must be applied instead of the old one.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 246/11-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božičević Grbić, Žarka Dundovića i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2010. broj K-99/10, u nazočnosti zamjenice branitelja optuženika, odvjetnice M. V. C. iz Z., u sjednici održanoj 28. studenoga 2013.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe opt. V. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženik djelom za koje je po sudu prvog stupnja proglašen krivim, počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. KZ („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12: u nastavku: KZ/11).
II. Uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. V. B. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine a primjenom čl. 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko za vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, u koju mu se čaju opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme kaznu, temeljem čl. 54. KZ/11, u slu
uhićenja od ... do ...
III. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. V. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 i dr. te primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 4. c) KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
I Kž 246/11-7
Istom presudom od optuženika je na temelju čl. 82. st. 1. i 2. KZ/97 oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 400,00 kn.
Protiv te presude osobnu žalbu kao i po branitelju, odvjetniku D. M., podnio je optuženik iz žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovljeni postupak ili preinači sukladno žalbenim prijedlozima žalitelja.
Odgovor na žalbe nije podnijet.
Na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis predmeta dostavljen je na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Na zahtjev optuženika sadržan u žalbi njegova branitelja, a na temelju čl. 374. st. 1. ZKP/97, o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno je obaviješten branitelj optuženika odvjetnik D. M. koji je to i zahtijevao, a drugostupanjska javna sjednica vijeća održana je nazočnosti zamjenice branitelja, odvjetnice M. V. C. iz Z. iz Odvjetničkog društva S. i partneri, a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
Žalba optuženika zbog odluke o kazni je osnovana, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, kako je to naznačeno pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.
Žaleći se iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalba naglašava da tijekom postupka nije bilo dokazano da bi optuženik drogu kokain prodao svjedoku R. B. već iz razloga što je taj svjedok na glavnoj raspravi u pogledu pokazane namjere optuženika ustvrdio da mu je optuženik zbog ovisničke solidarnosti dao na uživanje nešto manje od 1 g kokaina bez ikakve nadoknade, a tek na inzistiranje svjedoka R. B. isti je ugurao u džep optuženika iznos od 400,00 kn.
Smatra da su time ostvarena samo zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ/97.
Prema tvrdnji žalbe ni ostale utvrđene činjenice a posebno nejasni izričaj svjedoka R. H. o tome da ne zna za koji iznos je ustvari R. B. kupio kokain od optuženika ukazuje spornim da li je uopće došlo do kupnje navedene droge tog dana.
Osim toga, ističe se da u stanu optuženika nisu pronađeni oni predmeti koji bi ukazivali da se optuženik bavi trgovanjem drogom, već samo metalna žličica, nožić i zamotana novčanica sa vidljivim tragovima bijele praškaste materije koja ukazuju na vlastitu konzumaciju. Ostale dvojbe, a posebno one koje proizlaze iz provedenog toksikološkog vještačenja, da komparativnom analizom opojna droga koja je nađena kod optuženika kao i ona koja je oduzeta od svjedoka R. H. nije istog sastava, jer je udio čistog kokaina u toj drogi iznosi 43,9%, dok je u onoj drogi pronađenoj u stanu optuženika iznosio 31,8% koje, kao dvije važne činjenice, po stajalištu žalitelja, također upućuju da heroin pronađen kod svjedoka R. H. nije optuženikov, pa se predlaže ukidanje prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
I Kž 246/11-7
Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja neutemeljena je njegova žalbena tvrdnja vezana za pogrešno utvrđeno činjenično stanje pri čemu on ustvari prigovara posebno vrednovanju iskaza svjedoka R. B. i R. H. iz čijih iskaza nedvojbeno proizlazi da su se zbog proslave jednog rođendana prethodno dogovorili o kupnji kokaina.
Pritom je u svjedočkom iskazu R. H. jasno naznačeno (u istrazi i na glavnoj raspravi) da je optuženika mobitelom obavijestio da ima kupca za kokain.
Nastavno ponašanje optuženika koji izlazi iz svog stana i predaje svjedoku R. B. navedeni kokain u količini nešto manjoj od 1 g i za to prima novac u iznosu od 400,00 kn, nedvojbeno ukazuje na ostvarivanje zakonskog obilježja odnosnog kaznenog djela radnjom neovlaštene prodaje navedene droge.
Ukoliko se konkretni sadržaj iskaza svjedoka R. H. kao i svjedoka R. B. analizira zajedno sa iskazima svjedoka M. C., H. M. i Ž. J. koji su vršili opservaciju kuće optuženika i imali operativna saznanja da se bavi preprodajom droge, te vidjeli trenutak kada je svjedok R. B. izišao iz vozila i sastao se s optuženikom te izvršena i primopredaja droge za novac, nedvojbeno ukazuju na počinjenje djela od strane optuženika. U nastavku događaja zaustavljanjem vozila u blizini M. svjedok R. H. predao im je preostalu količinu kokaina nakon što su je prethodno dijelom izkonzumirali.
Stoga se ni tvrdnja žalbe o tome da kod optuženika nije pronađena vaga već samo predmeti koji ukazuju na osobnu uporabu, kod takvog stanja stvari i sigurnih iskaza svjedoka koji suglasno opisuju prethodni dogovor svjedoka za nabavu droge, sadržajem mobilne komunikacije kojim je jasno dano do znanja optuženiku da ima kupca za drogu, način sastanka i primopredaje, nisu utemeljene jer sve upućuje da je radnja prodaje navedene droge kokaina i izvršena, a na što upućuju i svjedočki iskazi svjedoka djelatnika policije koji su vršili opservaciju terena i poslije presreli vozilo svjedoka R. H.. Stoga okolnost da droga kokain, koja je pronađena u stanu optuženika i ona koju je svjedok H. dragovoljno izručio policiji nije istog sastava, nema značaj koji mu pridaje žalba, zajedno sa onom okolnošću koja se ističe u žalbi da je droga pronađena kod optuženika slabijeg sastava od prodane droge, jer je očito optuženik vršio prethodnu nabavu droge kokaina iz različitih izvora, a onda istu prodavao.
Nije stoga osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a posredno i zbog povrede kaznenog zakona (čl. 173. st. 5. KZ/97).
Međutim, ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da se na žalitelja i predmetno djelo treba primijeniti blaži zakon u odredbi čl. 190. st. 2. KZ („Narodne novine“, broj 125/11i 144/12 - u nastavku: KZ/11), jer je za opisano kazneno djelo sada propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, za razliku od ranijeg zakonskog okvira od tri do petnaest godina zatvora.
Pritom ovaj žalitelj u svojoj osobnoj žalbi ukazuje na tešku obiteljsku situaciju koja je nastala nakon smrti oca, te njegovu obavezu da uzdržava majku i teško bolesnu sestru o kojoj i skrbi. Izložena okolnost uz njegovu raniju neosuđivanost, a cijeneći zakonsku preinaku u pravnoj oznaci djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 dostatno prema optuženiku primijeniti uvjetnu osudu kao blažu kaznenu
I Kž 246/11-7
sankciju zbog čega ga je za odnosno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i prema njemu izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 a u slučaju opoziva uvjete osude ima uračunati i vrijeme uhićenja od ... do ...
Slijedom svega izloženog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97.
U Zagrebu, 28. studenoga 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Nikša Stolić, v.r.
Ileana Vinja, v.r.