I Kž-26/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-26/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 9. studenog 1998. godine br. K-57/98, u sjednici održanoj 17. veljače 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, pa se optuženiku za kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH za koje je pobijanom presudom proglašen krivim uzima kao utvrđena kazna zatvora iz prvostupanjske presude u trajanju od jedne godine, a uzima se kao utvrđena i kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH koja je opozvana iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku br. K-67/97, pa se optuženik za ta kaznena djela, na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 30. ožujka 1998. do 3. travnja 1998. godine.

II. U povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja narkomana iz čl. 60. OKZRH, time da ta mjera, po čl. 76. u svezi čl. 75. st. 3. KZ traje do prestanka razloga zbog kojeg je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III. U ostalom se dijelu odbija žalba optuženika kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. D.P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, činjenično i pravno opisano u izreci, i za to djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a kao utvrđena uzeta mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH nakon što mu je opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. K-67/97 od 13. ožujka 1997. godine (Kž-196/97 od 6. lipnja 1997. godine).

Protiv te presude žalbu je zbog "svih žalbenih razloga" podnio optuženik te je predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba optuženika djelomično je osnovana.

Iako se u žalbi ističe, da se presuda pobija iz svih žalbenih razloga, iz sadržaja žalbe proizlazi da se optuženik žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da samo prigovara prosudbi suda prvog stupnja glede vjerodostojnosti provedenih dokaza, prije svega obrani optuženika i iskazu svjedoka M.B. datom na glavnoj raspravi.

Međutim, sud prvog stupnja je ispravno analizirao sve provedene dokaze te s pravom zaključio da je optuženikovo prvotno priznanje djela u skladu sa sadržajem zapisnika o pretragi strana te sadržajem potvrde o oduzimanju predmeta i vještačkim nalazom, kao i iskazima saslušanih svjedoka pa i spomenutog M.B., pa je slijedom toga i potpuno ispravno zaključio da je optuženik postupio na način i pod okolnostima navedenim u izreci presude.

Osim toga, sud prvog stupnja je za sva svoja utvrđenja iznio jasne, razumljive i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud a koje optuženik svojim paušalnim i neargumentiranim tvrdnjama o "iznuđenom priznanju" ničim nije doveo u sumnju, pa žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

Osnovana je međutim žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Pravilno je sud prvog stupnja optuženiku utvrdio olakotne okolnosti, ali je istima, po stajalištu ovog suda, trebao dati nešto veći značaj, te s obzirom na visinu pojedinačno utvrđenih kazni u odnosu na zaprijećene kazne za ta djela izreći nešto blažu jedinstvenu kaznu i to baš kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u uvjerenju da će takova i nešto blaža kazna, moći ostvariti svrhu kažnjavanja predviđenu u čl. 50. u svezi čl. 6. KZ.

Ispitujući pak odluku o izrečenoj sigurnosnoj mjeri, ovaj sud je našao, da je ista pravilno izrečena, samo je uskladio sa sada važećom odredbom čl. 76. u svezi čl. 75. st. 3. KZ ("Narodne novine", br. 110/97).

Zbog iznesenih razloga, sa žalbom optuženika postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 390. st. 1. i 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 17. veljače 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović v.r.

Katica Jelić v.r.