Rev-x-1031/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1031/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. K. iz K., koju zastupa punomoćnica D. S., odvjetnica u K., protiv tuženika M. K. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. P. i V. K., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zlataru, broj Gž-1442/08-2 od 17. ožujka 2010., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru broj P-5/01 od 18. travnja 2008., u sjednici održanoj 23. listopada 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv rješenja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. 1978 k.o. Z. na ime tuženika, koje se sastoje od čkbr. 1652/7 pašnjak i oranica površine 736 čhv, čkbr. 1652/1 oranica D. površine 266 čhv, čkbr. 816/4 oranica C. površine 1000 čhv, nekretnina upisanih u zk.ul. 1930 k.o. Z. koje se sastoje od čkbr. 761/3 vinograd P. površine 294 čhv, nekretnina upisanih u zk.ul. 1540 k.o. Z. koje se sastoje od čkbr. 1652/5 kuća, zgrade i dvorište površine 322 čhv, i nekretnina upisanih u zk.ul. 705 k.o. Z. koje se sastoje od čkbr. 1652/8 oranica i pašnjak površine 300 čhv, pa je tuženiku naloženo da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njezinog prava suvlasništva, koju će u protivnom zamijeniti ta presuda (točka I. izreke). Istom presudom je odlučeno da od zajedničkih pokretnina u kući u Z., … tužiteljici pripada i 1/2 dijela namještaja i stvari kuhinje u prizemlju, koje su pobliže navedene u točki II. izreke, a kao neosnovan je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik preda u cijelosti namještaj naveden pod točkom II. izreke.

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu koji se odnose na tužbene zahtjeve koji se odnose na isplatu iznosa od 24.800,00 EUR po osnovi osiguranja te zahtjev za isplatu iznosa od 14.060,54 EUR po osnovi ugovora broj 1050/94 o zajmu za financiranje izgradnje uličnog plinovoda Z.-B. od 21. travnja 1994. (točka I. izreke) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženika iznesene u reviziji i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda i rješenje su ispitani na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

Suprotno tvrdnji tuženika u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj odluci navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Zbog toga pobijana drugostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Kako tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala utvrđenje i diobu bračne stečevine.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili brak … 1971.;

- da je brak stranaka razveden … 1994.;

- da je bračna zajednica stranaka faktično prestala u prvoj polovici 1994.;

- da su stranke nekretnine pobliže navedene u točki I. izreke prvostupanjske presude i pokretnine pobliže navedene u točki II. izreke prvostupanjske presude stekle zajedničkim radom u Njemačkoj tijekom trajanja braka;

- da su stranke jednako doprinosile u stjecanju zajedničke imovine,

sudovi su ocijenili da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka i da je tužiteljica doprinijela u stjecanju te imovine u omjeru 1/2 dijela pa su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice pozivajući se na odredbe čl. 276. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 51/89 i 59/90 – dalje: ZBPO), čl. 277. ZBPO i čl. 287. ZBPO. Tuženik u reviziji, u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava najvećim dijelom svojih navoda iznosi činjenice kojima osporava pravilnost činjeničnog stanja koje je utvrđeno tijekom postupka tvrdeći da je bračna zajednica stranaka prestala puno ranije nego što je to utvrdio prvostupanjski sud. Dijelom navoda tuženik preocjenjuje izvedene dokaze ističući da je pobijana presuda nepravedna za tuženika i samo paušalno iznosi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

U odnosu na revizijske navode tuženika kojima u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznosi činjenice, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje izvedenih dokaza treba reći da se radi o činjeničnim navodima. Tuženikove činjenične navode iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Što se pak tiče paušalnog navoda tuženika da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev treba istaknuti da su prema pravnom shvaćanju ovoga suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 276. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 51/89 i 59/90

– dalje: ZBPO), čl. 277. ZBPO i čl. 287. ZBPO kada su, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženica suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina i pokretnina pobliže navedenih u točki I. i II. izreke.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana.

Tuženik revizijom pobija i drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Sudovi su odluku o troškovima postupka utemeljili na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP navodeći u obrazloženju odluka da su stranke, imajući u vidu tijek ovog parničnog postupka djelomično (podjednako) uspjele u sporu zbog čega su njihovi (opravdani troškovi) podjednaki.

Pobijajući odluku o troškovima postupka tuženik u reviziji ističe da je takva odluka sudova neosnovana i u suprotnosti sa odredbama ZPP, a da sud nije odlučio o dijelu tuženikova zahtjeva za naknadu troška postavljenom nakon što je tužiteljica djelomično povukla tužbu.

Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Tom odredbom izraženo je načelo cause, odnosno načelo po kojem se parnični troškovi naknađuju prema uspjehu stranaka u parnici.

Ispitujući osnovanost tuženikovih navoda koji se odnose na zakonitost odluke o troškovima postupka ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno odlučili o zahtjevima stranaka za naknadu troškova parničnih troškova kada su odlučili da svaka stranka snosi svoj trošak. To stoga što je parnični trošak pravilno dosuđen, sukladno citiranoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i sudovi su uzeli u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku. Pritom treba istaknuti da su sudovi pobijanom odlukom o troškovima postupka odlučili o svim zahtjevima stranaka za naknadu troškova parničnog postupka pa tuženik u reviziji neosnovano ističe da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troška nakon djelomičnog povlačenja tužbe tužiteljice.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.