Rev-268/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 268/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Gordane Gasparini, Ljubice Munić, Gordane Matasić- Špoljarić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz B. K., Federacija Bosne i Hercegovine, zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., protiv tuženika M. G. iz P., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja suvlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž 3227/05 od 9. listopada 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P 2578/01 od 19. srpnja 2005., u sjednici održanoj 13. kolovoza 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja A. Š. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj po osnovu izvršenog novčanog ulaganja u kupovinu građevinskog zemljišta i izgradnju kuće u B., veličine oko 1.050 m , koje ima četiri etaže, sagrađenu na k.č.br.

2 suvlasnik s ½ dijela kuće i s 1047/34, upisanu u z.k.ul.br. 1744 k.o. P., u površini od 1300 m ½ parcele na kojoj je kuća izgrađena, te s ½ parcele k.č.br. 1045/1 upisane u z.k.ul.br. 615 k.o. P. u površini od 1152 m , pa je tuženik dužan izdati tužitelju podobnu ispravu da se suvlasnički dio tužitelja upiše u zemljišnim knjigama na njegovo ime ili će se u protivnom to izvršiti na osnovu presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti u kojem roku je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka“. Tužitelju je naloženo da isplati tuženiku troškove postupka u iznosu od 70.119,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno da se ukine drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru osporava navode revizije i predlaže da se revizija odbaci, odnosno odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji prigovara sudskoj ocjeni dokaza. Smatra da je tuženikov iskaz životno neuvjerljiv, da činjenično stanje nije dovoljno raspravljeno i da je sud neosnovano odbio izvođenje daljnjih dokaza, pa u tome nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer da zbog toga presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, budući da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni.

Ističe da sud nije uzeo u obzir, da je među parničnim strankama sklopljen usmeni dogovor o ulaganju i poslovnoj suradnji kojim se tuženik obvezao priznati tužitelju pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i u tome nalazi pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a to utvrđenje prihvaća i drugostupanjski sud, da je tužitelj za tuženika, u vrijeme dok je tuženik radio u Keniji obavljao poslove u pogledu pokretne i nepokretne imovine, a tuženik se temeljem pisanog sporazuma obvezao isplaćivati tužitelju za te poslove 500 $ mjesečno, a kasnije 550 $ mjesečno. Utvrđeno je da prema dogovoru stranaka nije bilo predviđeno da tužitelj stekne u bilo kojem dijelu vlasništvo nekretnina koje su kupovane kao i kuće u B., koja je građena sredstvima i u ime tuženika i za vlasništvo tuženika. Prema tome odnos stranaka treba cijeniti u smislu odredbe čl. 749. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dr.) koji propisuje da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako drukčije nije govoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa.

Sud je, ocjenjujući sve dokaze zajedno, u presudi dao razloge zbog čega je poklonio vjeru iskazu tuženika a ne iskazu tužitelja, kao i razloge zbog kojih odbija daljnje dokaze saslušanjem svjedoka.

Kako pobijane presude nižih sudova sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je revizija izjavljena.

Kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident zapravo pobija nižestupanjske presude zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga revizija se ne može izjaviti u smislu odredbe čl. 385. ZPP, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u odnosu na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Kako ti razlozi nisu ostvareni valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393.ZPP.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.