I Kž-329/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 329/2017-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. A., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog I. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. prosinca 2016. broj K-10/2016-19, ispravljene rješenjem od 3. svibnja 2017. istog broja, u sjednici održanoj 19. rujna 2018.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba optuženog I. A., ukida se pobijana presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda, ispravljenom rješenjem od 3. svibnja 2017. broj K- 10/2016-24, optuženi I. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. KZ/11. te je, na temelju tog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 17. siječnja do 25. svibnja 2016. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) oštećena A. Š. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. optuženi I. A. obvezan je podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 45.226,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijanu presudu na način da opt. I. A. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju“.

Protiv te presude žali se i optuženi I. A., po branitelju, odvjetniku H. G., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „sukladno čl. 483. st. 3. ZKP-a prihvati žalbi i donese rješenje kojim će ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“.

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženog I. A. u kojem predlaže njezino odbijanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženog I. A. je osnovana, zbog čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Pobijajući presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi I. A. u žalbi ističe više oblika te povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdeći, između ostalog, na temelju rečenične sintakse i analizirajući gramatičku konstrukciju rečenice, da je izreka presude nerazumljiva u dijelu koji govori o primjeni sile. Međutim, iako je jezični izričaj činjeničnog opisa nespretan, osobito nakon što je rješenjem o ispravku umetnut sadržaj koji se odnosi na primjenu sile, time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer zbog toga što se navod o korištenju fizičke nadmoći ponavlja, izreka presude nije nerazumljiva.

Nadalje, suprotno žalbi optuženika, izreka pobijane presude nije proturječna razlozima zbog toga što se u izreci navodi da je optuženi I. A. svojim spolovilom prodro u spolovilo oštećene A. Š., a u razlozima je navedeno da je optuženik djelomično prodro u spolovilo oštećene.

Međutim, u pravu je optuženi I. A. kada, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u žalbi navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni i da u odnosu na odlučnu činjenicu postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza oštećene A. Š. i samog njenog iskaza te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

Naime, nakon što je analizirao i ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećene A. Š., prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećenice utvrdio da je optuženi I. A. bez njezinog pristanka, uporabom sile i prijetnje, izvršio spolni odnošaj s oštećenicom i svojim spolovilom prodro u njezino spolovilo.

Nasuprot takvom utvrđenju, u trećem odlomku na 8. stranici, prvostupanjski sud naglašava „da kontakta spolovila nije bilo jer nije postigao erekciju kritične zgode, a ova činjenica nije odlučna kod procjene da li došlo do penetracije, a sama oštećena govori u prilog tome da je optuženikovo spolovilo `malo ušlo u nju´“.

S pravom optuženi I. A. u žalbi navodi da su iznijeta utvrđenja prvostupanjskog suda proturječna, jer penetracija spolovilom jedne u spolni organ druge osobe podrazumijeva i kontakt njihovih spolovila. Budući da je prvostupanjski sud, nakon utvrđenja da je optuženik svojim spolovilom prodro u spolovilo oštećenice, konstatirao da kontakta između spolovila nije bilo, time je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer su razlozi o odlučnoj činjenici od koje ovisi ocjena je li kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. KZ/11. dovršeno, u znatnoj mjeri proturječni.

Nadalje, prvostupanjski je sud na stranici 7. u 6. odlomku, nakon ocjene vjerodostojnosti iskaza optuženog I. A., naveo da se „priklonio stavu oštećene da je uporabom fizičke sile bila ugurana u automobil“.

Međutim, u iskazu kojeg je iznijela na raspravi, opisujući predmetni događaj, oštećena A. Š. je vezano uz njezin ulazak u vozilo optuženog I. A. navela: „Nakon nekog vremena boraveći u noćnom klubu pozvao me optuženik van u automobil, sjela sam na suvozačko mjesto, a on je također došao na ovo suvozačko mjesto pokazujući interes za fizičkim kontaktom“ (list 326, odlomak 7.). U daljnjem dijelu svog iskaza (posljednji red na listu 326 i prvi red na poleđini tog lista) oštećena A. Š. je, ponovno opisujući kako je ušla u optuženikovo vozilo, navela da joj je optuženi I. A. predložio da malo sjedne u njegov automobil da joj bude bolje, što je ona odbila, međutim da ju je optuženik uhvatio za, čini joj se, desnu ruku i povlačio ju prema vozilu govoreći „Ajde, ajde.“. Na koncu je to prihvatila ne sluteći nikakvo zlo. Doduše, opisujući na koji je način zadobila ozljedu u vidu uganuća lijevog nožnog zgloba (pretposljednji odlomak poleđini lista 326), oštećena A. Š. je izjavila da vjeruje da je ta ozljeda nastala kada ju je optuženik gurnuo na suvozačko mjesto. Iako, dakle, u jednom dijelu svog iskaza spominje da ju je optuženi I. A. gurnuo na suvozačko mjesto, a prije toga navodi da ju je povlačio za ruku, oštećena u svom iskazu, suprotno onome što prvostupanjski sud navodi u razlozima pobijane presude, ne tvrdi „da je uporabom fizičke sile bila ugurana u automobil“, već navodi da je, nakon što ju je optuženik povlačio za ruku, pristala sjesti u njegovo vozilo ne sluteći zlo.

S obzirom da je predmet inkriminacije kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11. te da se optuženom I. A. stavlja na teret da je s drugom osobom, bez njezinog pristanka, između ostalog i uporabom sile, izvršio spolni odnošaj, okolnosti vezane uz primjenu sile (trajanje i intenzitet sile) odlučne su ne samo zato što predstavljaju obilježje predmetnog kaznenog djela, već i zbog odluke o kazni. Zbog toga je opisanim proturječjem između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju iskaza oštećene A. Š. i samog njenog iskaza ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Nadalje, prvostupanjski je sud, nakon što je tijekom dokaznog postupka razgledao fotodokumentaciju mobilnih uređaja marke „Z. model B. L.“ i „S. model R. S.“ i fotografije odaslanih i primljenih poruka, svoju ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene A. Š. temeljio, između ostalog, i na sadržaju njihove elektroničke komunikacije (prva rečenica na stranici 5.) te je, iako nije naveo kakav im značaj pridaje, prvostupanjski sud izložio sadržaj SMS poruka koje su razmjenjivali optuženi I. A. i oštećena A. Š. (posljednji odlomak na stranici 6.).

Međutim, optuženi I. A. je tijekom postupka predlagao izdvajanje iz spisa fotodokumentacije naprijed navedenih mobilnih uređaja tvrdeći da je riječ o dokazima koji su pribavljeni na nezakoniti način, koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio. Iako o prijedlogu optuženika za izdvajanje nezakonitih dokaza nije donio posebno rješenje (u kojem bi izložio razloge za svoju odluku), prvostupanjski sud ni u pobijanoj presudi nije iznio razloge zbog kojih nalazi da su fotografije mobilnih uređaja optuženog I. A. i oštećene A. Š. zakoniti dokazi.

Neovisno o tome što je fotografiranje sadržaja mobilnih uređaja, prema nazivu istaknutom na fotodokumentaciji s listova 43 do 49 i 50 do 54, označeno kao očevid, iz fotodokumentacije očevida s listova 43 do 49 i 50 do 54 proizlazi da su policijski službenici Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije dana 18., odnosno 17. siječnja 2016. sačinili snimke ne samo mobilnih aparata oštećene A. Š. i optuženog I. A., nego i snimke zaprimljenih i odaslanih poruka te kontakt broja s kojega su poruke upućene i odaslane, čime su utvrđivali sadržaj tih uređaja koji, između ostalog, služe prikupljanju, pohranjivanju i prijenosu podataka.

Međutim, nejasno je, jer su u pobijanoj presudi izostali razlozi o tome, koji je karakter i koji značaj prvostupanjski sud pridaje radnji kojom je utvrđen sadržaj međusobne komunikacije optuženika i oštećenice te, s tim u vezi, i na temelju kojih okolnosti zaključuje da je ta radnja provedena u skladu s odredbama kaznenog postupka kojima su propisanu uvjeti i način njezinog provođenja. Budući da je prvostupanjski sud odluku o kaznenoj odgovornosti optuženog I. A. temeljio i na sadržaju poruka koje su fotografirali policijski službenici, pitanje zakonitosti ovih dokaza odlučna je činjenica, a o tome nisu navedeni razlozi pa se pobijana presuda ni u tom dijelu ne može ispitati, a na to, tvrdnjom da mu je uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, s pravom u žalbi ukazuje optuženi I. A..

Kako je, dakle, prvostupanjski sud je počinio više opisanih oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koje ukazuje optuženi I. A., trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na zakonom propisani način izvesti sve dokaze koje ocijeni potrebnima za utvrđenje činjenica odlučnih za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optuženog I. A., nakon čega će, imajući na umu nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

Zagreb, 19. rujna 2018 .

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.