Rev-2279/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2279/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Č. iz Z., zastupane po dr. Z. i Z. Z. odvjetnicima u Z., protiv tuženih T. k. Z., i II-tužene D. T. iz Z., radi poništenja odluke o dodjeli stana na korištenje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 31. ožujka 1998. br. Gž-777/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. travnja 1995. br. Ps-1647/92, u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2001.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 25. travnja 1995. br. Ps- 1647/92 odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom za poništenjem odluke o davanju stana na korištenje II-tuženoj.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 31. ožujka 1998. br. Gž-777/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju iz svih revizijskih razloga. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno iste preinači i udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u propustu drugostupanjskog suda da ocijeni žalbene navode, koji su od odlučnog značaja, zbog čega nije uopće odgovorio na brojne navode tužitelja, a posebno na potpuno neprihvatljive odredbe Pravilnika o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita, kojima se radniku na bolovanju ne priznaje kod obračuna zarade naknada koju prima od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u nekritičkom prihvaćanju odredbi čl. 19. Pravilnika o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita, jer su odredbe o bodovanju za vrijeme bolovanja tumačene restriktivno na

štetu tužitelja, potpuno suprotno temeljnim pravnim načelima, što je dovelo do apsurdnog- zapravo nepravničnog i nehumanog rezultata.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije, prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 386. st. 1. u svezi sa čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99) na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, na kojeg ukazuje tužitelj. Drugostupanjski sud je dao valjane razloge zbog čega smatra žalbene razloge neosnovanima, kako u pogledu prihvaćanja nalaza vještaka, tako i u pogledu primjene čl. 19. Pravilnika o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita, temeljem kojih je donijeta odbijajuća presuda, kao i u pogledu širokog tumačenja odredbe čl. 88. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine” br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/94).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident doduše s pravom ukazuje na apsurdnost odredbe čl. 19. Pravilnika o načinu utvrđivanja bodova radnika koji je bio na bolovanju, što dovodi do nepravičnosti i nehumanosti, ali zadaća suda nije postupanje isključivo po pravičnosti i humanosti, već u primjeni propisa. Stoga su nižestupanjski sudovi potpuno ispravno primijenili odredbe čl. 19. navedenog Pravilnika, kao i nalaz vještaka koji se temelji na odredbama čl. 19. istog Pravilnika. Takvim pristupom nisu nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Nije u pravu tužitelj kad tvrdi da navedene odredbe Pravilnika nisu bile na snazi u vrijeme donošenja odluke o dodijeli stanova na korištenje II-tuženoj, jer je Pravilnik stupio na snagu 03. travnja 1997., dakle pet godina prije donošenja sporne odluke, a kasnijim izmjenama nije dirano u odredbe čl. 19. Pravilnika. Isto tako nije u pravu tužitelj kad zahtjeva da tuženi istovremeno odlučuje o svim stanovima koje ima na raspolaganju, jer takva obveza ne proizlazi iz odredbe čl. 88. Zakona o stambenim odnosima.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. srpnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.