Rev-1991/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1991/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Miroslave Vekić, Gordane Matasić- Špoljarić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz B., zastupanog po S. K., odvjetniku u V., protiv tuženog J. Ž. iz T., zastupanog po D. Š., odvjetniku u O., radi ispunjenja pogodbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 28. listopada 1999. godine, broj: Gž-2053/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 19. svibnja 1999. godine, broj: P-15/98, u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Valpovu od 19. svibnja 1999. godine, broj: P-15/98, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 28. listopada 1999. godine, broj: Gž-2053/99 obvezan je tuženik platiti tužitelju 900,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.714,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u propustu drugostupanjskog suda odgovoriti na opširne i utemeljene žalbene navode tuženika, naročito glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući i dalje da su žalbeni navodi bili realni i životno prihvatljivi, dok su razlozi drugostupanjske presude lakonski i bez pravog obrazloženja, zbog čega se ta odluka ne može ispitati.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u prihvaćanju tužbenog zahtjeva na temelju pogrešno izvedenog zaključka o postojanju duga tuženika u utuženom iznosu.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP), dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženika nije osnovana.

Predmet spora je isplata preostalog dijela kupovnine za osobni automobil marke "Fiat – 126" ("peglica"), kojeg je tužitelj 08. rujna 1997. godine prodao tuženiku za 1.600,00 DEM, pri čemu je tuženik platio tužitelju odmah 700,00 DEM, a preostali iznos od 900,00 DEM se obvezao platiti najkasnije do 30. studenoga 1997. godine.

U postupku je utvrđeno da tuženik nije preostali iznos kupovnine u navedenom roku platio, pa ni nakon pisane opomene punomoćnika tužitelja od 15. prosinca 1997. godine. Sudovi, naime, nisu prihvatili tvrdnju tuženika da je utuženi iznos platio istog dana kad i prvi dio kupovnine, ocijenivši tvrdnju tuženika da u žurbi nisu tu činjenicu stavili na pisanu pogodbu, neistinitom, dajući za takav zaključak jasne i iscrpne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Neosnovano se u reviziji ukazuje na nepotpuno obrazloženje drugostupanjske presude, zato što drugostupanjski sud nije prihvatio "realne i životno prihvatljive" žalbene navode tuženika. Upravo suprotno, razlozi prvostupanjske i drugostupanjske presude o tome zašto ne prihvaćaju iskaze tuženika i svjedoka D.Lj. istinitima, su jasno navedeni. Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP-a). Drugostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge zašto ne prihvaća žalbene tvrdnje tuženika, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojeg ukazuje tuženik.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, jer kad iz činjeničnih utvrđenja proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, pravilno su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika na ispunjenje kupoprodajne pogodbe isplatom preostalog iznosa kupovnine s pripadajućim kamatama.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revident, kao ni oni na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i glede pravilne primjene materijalnog prava, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.