Rev-2261/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2261/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Damira Mratovića i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. C. iz Z., zastupane po I. Š. odvjetniku u Z., protiv I. tuženika Z. c. Z., zastupane po D. R. i M. M. odvjetnicima u Z. i II.tuženika Grada Zagreba, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 1997. br. Gž-7045/97, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. travnja 1996. br. Pn-497/96, dopunjena dopunskom presudom od 2. srpnja 1997, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2002. godine

r i j e š i o j e

Prihvaća se revizija II. tuženog Grada Zagreba, te se u odnosu na njega ukidaju: presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 1997. br. Gž-7045/97. i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. travnja 1996. s dopunskom presuda istog suda od 02. srpnja 1997. broj Pn-497/96. i predmet vraća u ukinutom dijelu i u odluci o troškovima postupka u odnosu na II. tuženika, sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 17. travnja 1996. br. Pn- 497/96 presuđeni su tuženici naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 31.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 17. travnja 1996. do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.059,00 kn. Dopunskom presudom od 02. srpnja 1997. presuđeni su tuženici štetu naknaditi solidarno. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 1997. br. Gž-7045/97 navedena presuda je djelomično preinačena smanjenjem dosuđene naknade štete za 5.000,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude II-tuženik je uložio reviziju iz svih revizijskih razloga. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev prema II-tuženiku.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u donošenju dopunske presude suprotno odredbi čl. 339. ZPP-a, jer ni jedna stranka nije stavila prijedlog za donošenje dopunske presude, pa ni revident u žalbi protiv prvostupanjske presude, čime je došlo do povrede načela zabrane reformationis in peius (čl. 374. ZPP-a).

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u previsoko dosuđenoj naknadi štete, te nepostojanju odgovornosti na strani II-tuženika, budući da prema odredbi čl. 184. Zakona o obveznim odnosima za takvu štetu odgovara organizacija zadužena za održavanje cesta od snijega i poledice, a ne II-tuženik.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija II-tuženika je osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Kad je sud prvog stupnja propustio presudom odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže solidarnu odgovornost oboje tuženih za naknadu štete, a II-tuženik upravo takav propust prvostupanjske presude ističe u žalbi, onda se žalbeni navodi II-tuženika imaju smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude (čl. 341. st. 3. ZPP-a). Stoga drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka odbijanjem žalbenih navoda glede donošenja dopunske presude.

Tuženik je u ovoj pravnoj stvari prigovarao osnovu odgovornosti za štetu. Činjenica da je o odgovornosti tuženika odlučeno kao o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP-a) u presudi suda prvog stupnja od 17. travnja 1996. broj Pn – 497/96, nema pravni značaj presuđene stvari o odgovornosti tužene. To iz razloga što sud tom odlukom nije vezan u novoj parnici u kojoj oštećenik iz istog štetnog događaja i od istog tuženika zahtijeva naknadu daljnje štete.

Kada su nižestupanjski sudovi propustili u ovoj pravnoj stvari, zbog pogrešnog pravnog pristupa, utvrditi pravno odlučne činjenice za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za naknadu štete, ostvario se revizijski razlog iz članka 385. stavka 1. toč. 3. ZPP-a.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu utvrđene činjenice odlučne za ocjenu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, to je primjenom odredbe članka 395.

stavka 2. ZPP-a reviziju II. tuženika valjalo prihvatiti i u odnosu na njega ukinuti obje nižestupanjske presude.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud raspraviti pitanje odgovornosti II. tuženika za štetni događaj u kojem je stradala tužiteljica, te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog provedenog dokaza i svih dokaza zajedno, odlučiti o tužbenom zahtjevu u odnosu na II. tuženika.

U Zagrebu, 27. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.