Revr-1404/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1404/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća te Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz L., D. B. iz K., D. Č. iz K., V. Č. iz Č., Ž. Č. iz L., D. F. iz L., T. G. iz L., D. G. iz J., V. G. iz D. i M. H. iz L., koje zastupa punomoćnica M. D., dipl. iur. u Sindikatu Republike Hrvatske, Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-626/12-2 od 10. travnja 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-226/11-7 od 18. ožujka 2011., u sjednici održanoj 26. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi za isplatu na ime dodatka na plaću za posebne uvjete rada za prekovremeni rad i to tužitelju M. B. u iznosu od 4.043,69 kn, tužiteljici D. B. u iznosu od 161,53 kn, tužitelju D. Č. u iznosu od 2.920,51 kn, tužiteljici V. Č. u iznosu od 188,13 kn, tužitelju Ž. Č. u iznosu od 3.633,07, tužitelju D. F. u iznosu od 212,20 kn, tužiteljici T. G. u iznosu od 71,17 kn, tužitelju D. G. u iznosu od 4.796,95 kn, tužitelju V. G. u iznosu od 3.901,25 kn i tužiteljici M. H. u iznosu od 3.157,40 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (t. I-X izreke). Ujedno je naloženo tužiteljima solidarno naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.040,00 kn (t. XI. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod t. I-X. izreke kojim je odlučeno o glavnoj stvari, te je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i odluka o troškovima postupka sadržana u točki XI prvostupanjske presude preinačena je rješenjem na način da je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici parnični trošak u iznosima pobliže naznačenim u izreci rješenja koji su razmjerni visini zahtjeva pojedinih tužitelja u odnosu na predmet spora. Protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o glavnoj stvari, tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbene zahtjeve, podredno ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP, koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11 - dalje: ZID ZPP), sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, sporovi su male vrijednosti.

U ovom predmetu pojedine zahtjeve u tužbi ističu različiti tužitelji pa se, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Tužbeni zahtjevi u ovoj pravnoj stvari odnose se na isplatu i to tužitelju M. B. iznosa od 4.043,69 kn, tužiteljici D. B. iznosa od 161,53 kn, tužitelju D. Č. iznosa od 2.920,51 kn, tužiteljici V. Č. iznosa od 188,13 kn, tužitelju Ž. Č. iznosa od 3.633,07, tužitelju D. F. iznosa od 212,20 kn, tužiteljici T. G. iznosa od 71,17 kn, tužitelju D. G. iznosa od 4.796,95 kn, tužitelju V. G. iznosa od 3.901,25 kn i tužiteljici M. H. iznosa od 3.157,40 kn, pa budući da svaki pojedini tužbeni zahtjev ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, riječ je o sporu male vrijednosti.

Člankom 47. ZID ZPP dodana je odredba čl. 467.a ZPP, prema kojoj je u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena.

Citirana odredba u skladu s čl. 53. st. 4. ZID ZPP primjenjuje se na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu, 2. lipnja 2011.

S obzirom da je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti u kojem drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je revizija protiv nje dopuštena, revizija tužitelja nije dopuštena.

Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 392. b st. 1. ZPP, valjalo je riješiti kao u izreci.

Zagreb, 26. siječnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.