Rev-2860/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.K. iz S.B., zastupanog po punomoćniku A.K., odvjetniku iz S.B., protiv tuženice DP Veterinarska stanica, OOUR P.S.B., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 28. IV. 1992. godine br. Gž-240/92-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. I.1992. godine br. P-108/91-13, u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 1993. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2860/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema tome kada je od strane tužitelja učinjena takva teža povreda radne dužnosti, a koja je i Pravilnikom predvidjena kao povreda za koju se može izreći disciplinska mjera prestanka radnog odnosa u skladu sa odredbama čl. 9. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti i čl. 15. Odluke o privremenom uredjenju radnih odnosa tuženika, tada niti ovaj sud ne nalazi da bi bilo pogrešno primjenjeno materijalno pravo u pobijanoj odluci kojom je potvrdjena presuda suda prvog stupnja i odbijen zahtjev za poništenje takve odluke tuženika.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2860/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.K. iz S.B., zastupanog po punomoćniku A.K., odvjetniku iz S.B., protiv tuženice DP Veterinarska stanica, OOUR P.S.B., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 28. IV. 1992. godine br. Gž-240/92-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. I.1992. godine br. P-108/91-13, u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 1993. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja potvrdjena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke Radničkog savjeta tuženika od 5.XII.1989. godine i odluke Disciplinske komisije od 9. XI. 1989. godine uz obvezu tuženice da vrati tužitelja na poslove i radne zadatke KV vozača.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinače obje presude usvajanjem tužbena zahtjeva odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.
Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužitelju, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
Rev 2860/92
Prije svega nema opravdanja za revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajno iznesene kroz prigovor suprotnosti u nalazu i mišljenju vještaka, što bi ukazivalo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske - NN 53/91), a sve zato, jer da je zbog toga nemoguće ispitati pobijanu presudu. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka koji je dokaz proveden u sudskom postupku, nema kontradiktornosti sa izvršenim uvidom u nalaz i mišljenje vještaka saslušanog u disciplinskom postupku vodjenim protiv tuženika, pa prema tome nema ni opravdanja za nemogućnost ispitivanja pobijane presude kako to navodi revident.
Prema utvrdjenju sudova, a u pobijanoj odluci su utvrdjenja suda prvog stupnja u potpunosti prihvaćena, proizlazi da je tužitelj kao djelatnik tuženika, vozač kamiona na relaciji S.B. - S. i natrag do S.B., a u razdoblju od 9. siječnja 1989. godine do 26. V. 1990. godine prouzročio štetu tuženiku time što je u tom razdoblju utrošio više goriva za 1.009 litara, što je u ono vrijeme iznosilo vrijednost od 20,079.100 dinara. Takva prekomjerna potrošnja i prema mišljenju vještaka nije opravdano povećana. I u disciplinskom postupku provedeno je vještačenje tako da je i tamo izraženo mišljenje da je navedeno povećanje neopravdano, a što je od strane tužitelja dovelo do oštećenja radne organizacije znatno preko onog minimuma koji se inače prema odredbama važećeg Pravilnika smatraju kao iznos do kojeg se ne izriče mjera prestanka radnog odnosa zbog nanošenja štete tuženiku.
Prema tome kada je od strane tužitelja učinjena takva teža povreda radne dužnosti, a koja je i Pravilnikom predvidjena kao povreda za koju se može izreći disciplinska mjera prestanka radnog odnosa u skladu sa odredbama čl. 9. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti i čl. 15. Odluke o privremenom uredjenju radnih odnosa tuženika, tada niti ovaj sud ne nalazi da bi bilo pogrešno primjenjeno materijalno pravo u pobijanoj odluci kojom je potvrdjena presuda suda prvog stupnja i odbijen zahtjev za poništenje takve odluke tuženika.
Izneseni razlozi ukazuju na neosnovanost revizije tužitelja, pa je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovana.
U Zagrebu, 17. ožujka 1993.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.