Rev-233/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 233/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, sada nadležnom Državnom odvjetništvu, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-251/98 od 27. ožujka 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 03. veljače 1998. godine, pod brojem: P-611/97, u sjednici održanoj dana 15. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Odbija se tužitelj s postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:

Tužena Republika Hrvatska dužna je platiti tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 72.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. listopada 1996. godine do isplate, te mu naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv citirane presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj. Iz sadržaja revizije je vidljvo da ju pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i predlaže da se prihvati njegov tužbeni zahtjev uz obvezu tužene da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 382. ZPP-a.

Revident ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjaviti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima. Presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ni proturječni između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

I u ovom stadiju postupka je prijeporno da li postoji pravni osnov temeljem kojeg je tužena u obvezi isplatiti tužitelju u ime naknade štete utuženi iznos.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelju temeljem rješenja Vojnog suda u Bjelovaru pod br. K-216/1993 od 24. veljače 1994. godine određen pritvor;

- da je tužitelju određen pritvor zbog toga što je nedostupan sudu i organima gonjenja i to time što izbjegava primiti sudske pozive, radi čega je njegovo prisustvo u kaznenom postupku trebalo osigurati pritvaranjem;

- da je tužitelj temeljem navedenog rješenja Vojnog suda u Bjelovaru uhićen i bio pritvoren u vremenskom periodu od 18. ožujka do 21. ožujka 1994. godine, tj. četiri dana;

- navedeno rješenje da je postalo pravomoćno, jer se tužitelj nakon što mu je isto uručeno na njega nije žalio.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Iznijeto iz razloga što se po odredbi čl. 532. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 34/93 i 28/96) pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode ne priznaje osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima uzrokovala lišenje slobode. U nazočnom slučaju do lišenja slobode tužitelja došlo je zbog nedopuštenog ponašanja samog tužitelja. Naime, time što je izbjegavao primanje sudskih poziva, radi čega je bio nedostupan sudu i organima gonjenja. On sam je opisanim ponašanjem prouzročio svoje lišenje slobode.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.