I Kž-666/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 112. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2018. godine br. K-38/2017, u sjednici održanoj 19. prosinca 2018. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-666/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora na koju je osuđena, optuženici će se na temelju čl. 54. KZ/11. uračunati vrijeme oduzimanja slobode 21. i 22. rujna 2013. godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 666/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 112. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2018. godine br. K-38/2017, u sjednici održanoj 19. prosinca 2018. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Županijski sud u Zagrebu, presudom od 24. rujna 2018. godine br. K-38/2017, proglasio je krivom opt. M. S., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, usmrćenja u pokušaju iz čl. 112. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11. i na temelju čl. 112. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11. osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11. izrekao joj uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće biti izvršena, ako u roku provjeravanja od četiri (4) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
U slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora na koju je osuđena, optuženici će se na temelju čl. 54. KZ/11. uračunati vrijeme oduzimanja slobode 21. i 22. rujna 2013. godine.
Na temelju čl. 68. KZ/11. optuženici je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja teče od izvršnosti presude, a može trajati dok postoje razlozi zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude.
I Kž 666/2018-4
Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženica je obvezana na platež troškova kaznenog postupka na ime vještačenja u iznosu od 12.878,00 kn i na ime paušala u iznosu od 500,00 kn, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik "zbog odluke o kazni" i predlaže "da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni te okrivljenici za počinjeno kazneno djelo izrekne kaznu zatvora u duljem, adekvatnom vremenskom trajanju, te uz primjenu odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11. izrekne osudu u duljem adekvatnom roku provjeravanja u duljem trajanju od izrečenog".
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji, državni odvjetnik smatra da je optuženici kao otegotno trebalo cijeniti brojnost uboda koje je zadala žrtvi, radi se o dva uboda u području prsišta i jednom ubodu u predjelu ramena. Utvrđene olakotne okolnosti nalazi precijenjenima, posebno protek vremena, jer optuženica nije svojim ponašanjem doprinijela bržem dovršetku ovog kaznenog postupka, pa stoga predlaže izricanje strože kazne i strožeg roka uvjeta.
Prije svega, treba istaknuti da državni odvjetnik u žalbi predlaže osudu na strožu kaznu i dulji rok uvjeta međutim, tu treba imati u vidu čl. 56. st. 2. KZ/11. prema kojem se uvjetna osuda može izreći počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora do jedne (1) godine ili na novčanu kaznu, pa stoga neosnovano državni odvjetnik traži osudu na strožu kaznu od jedne (1) godine na koju je osuđenica osuđena pobijanom presudom, istovremeno prihvaćajući uvjetnu osudu kao adekvatnu kaznenopravnu sankciju.
Što se tiče vremena provjeravanja, isto je odmjereno gotovo u maksimalnom vremenskom trajanju kada se ima u vidu da vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od jedne (1) godine, niti dulje od pet (5) godina, kako to proizlazi iz čl. 56. st. 3. KZ/11., pa stoga po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema uvjeta za maksimalni rok provjeravanja, s obzirom na sve utvrđene okolnosti.
Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kaznene sankcije, cijeneći optuženici kao olakotno da je do sada neosuđivana, da je odmah po počinjenju djela pozvala hitnu medicinsku pomoć, da nije došla u sukob sa zakonom niti nakon počinjenja djela, iako je od tada prošlo pet godina, da je djelo počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti, da je majka dvoje djece u dobi od jedne i pet godina za koje skrbi, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
Sve navedene okolnosti su pravilno ocijenjene, pa i protek vremena kojem optuženica nije doprinijela niti na koji način. Naime, prvostupanjska presuda je prvi puta ukinuta po
I Kž 666/2018-4
službenoj dužnosti, a u odnosu na priznanje počinjenja djela, optuženica ga je priznala kada je državno odvjetništvo izmijenilo optužnicu u skladu s provedenim dokaznim postupkom, pa se stoga ta činjenica ne može optuženici stavljati na teret, jer bi u protivnom to značilo da joj se onemogućava adekvatna obrana.
Okolnosti počinjenja djela u konkretnom slučaju ne nadilaze bitna obilježja kaznenog djela za koje je optuženica proglašena krivom u toj mjeri da bi ih trebalo posebno cijeniti i prilikom odmjeravanja kazne odnosno da bi rok provjeravanja trebalo izreći u maksimalnom vremenskom trajanju, kako to neosnovano predlaže državni odvjetnik u podnesenoj žalbi.
Stoga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji, jer će, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, izrečena uvjetna osuda ostvariti sve vidove svrhe kažnjavanja predviđene zakonom uz pravilnu i zakonito izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja.
Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski suda pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. prosinca 2018.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Dražen Tripalo, v.r.