Legislator Case Law & Legislation
Psz-139/1991-3 AI generated

Supreme Court dismisses appeal against traffic violation penalty due to sufficient evidence and lawful procedure.

Case Number Psz-139/1991-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for judicial protection against a traffic violation penalty and license suspension. The court found that the offense was fully proven through witness testimony and the defendant's own confession, rendering the request for a traffic expert examination unnecessary. Consequently, the lower court's decision was upheld as legally sound and procedurally correct.

Legislator headnote

AI generated

čl. 135. Zakona o prekršajima; čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima: A request for judicial protection is inadmissible when the alleged violation is fully proven by evidence and the procedural rules were correctly followed.

Keywords

AI generated
judicial protection request traffic violation penalty witness testimony evidence license suspension measure procedural legality review

Cited Legislation

AI generated
čl. 135. Zakona o prekršajima
Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu iz čl. 135. Zakona o prekršajima, ni u pogledu utvrdjene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.
čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima
Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, koji je preuzet na temelju čl.
čl. 236. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 139/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini, kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog P.M. iz V.G., zastupan po T. mr. V., odvjetniku iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske od 25. svibnja 1991, br. S-2282/91, radi prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 14. i stt. 3. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, koji preuzet na temelju čl. 1. st. 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju Zakona iz oblasti unutarnjih poslova, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički propisi ("Narodne novine" br. 53/91 - u daljnjem tekstu: ZOSPC), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. studenog 1992,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja suca za prekršaje Općine Zabok od 25. IV 1991. br. P 1730/90, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000 dinara, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od četiri mjeseca, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 14. i st. 3. ZOSPC, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku neosnovano oglašen krivim, jer nije kriv za predmetnu prometnu nezgodu. Tvrdi da je u postupku trebalo provesti vještačenje, te tako na nesporni način utvrditi činjenično stanje. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu iz čl. 135. Zakona o prekršajima, ni u pogledu utvrdjene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema stajalištu ovoga suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjenoga u cijelosti dokazano u provedenom prekršajnom postupku saslušanjem kažnjenoga i svjedoka G.M., H.I., G.J., H.J., K.M.,R.I. i B.B., te suokrivljenog P.E.. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47.Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovoga suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjeni počinio djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjenoga da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim, jer nije počinio djelo za koje je kažnjen, te da je radi nespornog utvrdjenja činjeničnog stanja trebalo provesti prometno vještačenje, budući da protivno proizlazi iz okolnosnih i uvjerljivih iskaza nepristranih svjedoka.

Na osnovi tako utvrdjenog činjeničnog stanja djelo kažnjenog pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Kažnjenome je za počinjeni prekršaj izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od četiri mjeseca, a izricanje ove zaštitne mjere je za počinjeni prekršaj i obavezno, pa sud stoga nema osnove da pobijano rješenje ni u tom dijelu ocijeni kao nezakonito. Izvršenje ove zaštitne mjere uostalom, temeljem odredbe čl. 236. citiranog Zakona, odgodjeno je na vrijeme od jedne godine, ako u tom vremenu ne počini novi prekršaj za koji se može izreći ovakova zaštitna mjera.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske,

presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v.r.

Jakob Miletić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. T. mr. V., odvjetnik, Z.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom