Croatian Supreme Court partially allowed appeal, quashing lower court decisions on contract liability and procedural error.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially allowed the plaintiff's appeal against the final judgment of the County Court in Koprivnica. While the appeal was dismissed regarding the first defendant due to the claim value falling below the statutory threshold, it was granted for the second defendant because the lower courts failed to follow a mandatory prior ruling requiring new hearings. The court found that this procedural omission prevented the proper determination of the second defendant's contractual obligations, necessitating a retrial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if the disputed value does not exceed the statutory limit, but a retrial is required when lower courts fail to execute a mandatory prior ruling that could have influenced the judgment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 692/06-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, Damira Mratovića i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. K., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u K., protiv 1. tuženika V. O. i 2. tuženika S. O., obojica iz D. R., obojica zastupani po punomoćniku D. Č., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 13. listopada 2005. godine broj Gž-888/05 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 3. veljače 2005. godine broj P-106/98, u sjednici održanoj dana 23. kolovoza 2006. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Koprivnici od 13. listopada 2005. godine broj Gž-888/05 i presuda Općinskog suda u Križevcima od 3. veljače 2005. godine broj P-106/98 i to u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema 2. tuženiku S. O. kao i u odluci o trošku postupka i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema 1. tuženiku V. O.
O trošku postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev da su 1. tuženik V. O. i 2. tuženik S. O. dužni platiti tužitelju iznos od 65.149,44 kn sa zateznom kamatom od 12. rujna 1995. godine do isplate te da je 2. tuženik S. O. dužan tužitelju platiti iznos od 79.112,36 kn za zateznom kamatom od 12. rujna 1995. godine kao dana podnošenja tužbe te su tuženici dužni tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 15.332,18 kn.
Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te traži trošak revizije.
Tuženici nisu odgovorili na reviziju.
Revizija je djelomično osnovana.
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Pobijani dio presude prema 1. tuženiku V. O. ne prelazi 100.000,00 kn (odbijen tužbeni zahtjev da je dužan sa 2. tuženikom platiti iznos od 65.149,44 kn) te je revizija nedopuštena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema tom tuženiku zbog čega je u tom dijelu odbačena primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.
U dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema 2. tuženiku S. O. postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe čl. 377. st. 1. ZPP-a koja je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
Presudom i rješenjem Županijskog suda u Koprivnici od 19. veljače 1998. godine broj Gž-198/97 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Križevcima od 5. veljače 1997. godine broj P-753/95 naloženo je prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku ponovno sasluša direktora tužitelja i 2. tuženika S. O. na okolnost kakav su to ugovor stranke sklopile i u koju svrhu, je li 2. tuženik bio djelatnik tužitelja i u kojem svojstvu, te tko je bio poslovođa prije 1. srpnja 1993. godine, tko u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 1993. godine, a tko nakon 1. siječnja 1994. godine.
Prvostupanjski sud nije postupio po gore spomenutoj uputi, već je na temelju provedenog vještačenja i ocjeni provedenih dokaza odbio tužbeni zahtjev prema 2. tuženiku S. O. jer smatra da iz ugovora koji su taj tuženik i tužitelj sklopili dana 1. srpnja 1993. godine ne proizlazi da bi 2. tuženik S. O. bio poslovođa, niti u kojem svojstvu je obavljao poslove u prodavaoni, pa se ne može utvrđivati odgovornost 2. tuženika u odnosu na manjak robe, nenaplaćeno potraživanje, a osim toga da se manjak ambalaže ne može stavljati na teret tom tuženiku, jer nije bio zaposlenik tužitelja.
Drugostupanjski sud je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu sa ocjenom da tužitelj nije dokazao tijekom postupka da bi 2. tuženik S. O. bio odgovorna osoba u njegovoj prodavaoni i da bi s obzirom na svoje radno mjesto bio odgovoran za eventualni manjak u trgovini.
Iz provedenog postupka međutim proizlazi da tužitelj od 2. tuženika ne traži isplatu utuženih iznosa kao naknadu štete od svog radnika, već po osnovu ugovora od 1. srpnja 1993. godine kojim se 2. tuženik obvezao da će za preuzetu vrijednost robe, vlasništvo tužitelja odgovarati svojom osobnom pokretnom i nepokretnom imovinom.
Kako zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjskih sudova nije izvedene dokaz ponovnim saslušanjem direktora tužitelja i 2. tuženika kako je to ukidnim rješenjem naloženo, to je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz gore spomenutog članka. Propust prvostupanjskog suda da postupi po ukidnom rješenju i ponovno sasluša direktora tužitelja te 2. tuženika S. O. bi mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, jer bez provođenja tog dokaza nije utvrđeno kakvu obvezu je taj tuženik preuzeo prema tužitelju sklapanjem spomenutog ugovora.
Iz iznesenih razloga je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ovaj sud ukinuo obje nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema 2. tužitelju S. O. i u tom dijelu je predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud provesti dokaz saslušanjem direktora tužitelja i 2. tuženika S. O. na okolnost koje obveze je taj tuženik preuzeo prema tužitelju potpisujući ugovor od 1. srpnja 1993. godine te će tek potom donijeti novu zakonitu odluku.
U Zagrebu, 23. kolovoza 2006. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.