Gž Ovr-81/2017-2 · Županijski sud u Puli - Pola

Posl. br. Gž Ovr-81/17-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Odvjetničkog društva L.&p. d.o.o. Z., OIB:..., zastupani po svim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L.&p. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika D. P. iz R., OIB:..., M. M. iz M. L., OIB:... i D. K. iz R., OIB: ..., zastupan po punomoćnici N. Š., odvjetnici u R., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi 3.ovršenika D. K. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, posl.br. 65 Ovr-7528/16

od 2. studenog 2016. godine, dana 13.veljače 2017.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba 3.ovršenika D. K. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, posl.br. 65 Ovr-7528/16 od 2. studenog 2016. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika i to temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovrv-993/2004 od 23.04.2004., te temeljem izjave o prijenosu potraživanja u formi privatne isprave ovjerene kod javnog bilježnika, a sve radi naplate potraživanja u iznosu od 14.537,25 eura u kunskoj protuvrijednosti sa kamatama i troškom.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi 3.ovršenik je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi ističe da je nastupila zastara jer je ovrha zatražena temeljem ovršne isprave – rješenja Ovr-993/2004 od 23.04.2004., pa je istekao 10-to godišnji zastarni rok iz čl. 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, sukladno Ovršnom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi 2004. nije postojala mogućnost promjene vjerovnika tijekom ovršnog postupka, a koji se ima završiti sukladno odredbama tada važećeg Zakona. Također Općim uvjetima poslovanja P. iz 2004. godine koji su bili na snazi do 2009. godine, a koji su se odnosili na kredit u kojem je 3. ovršenik bio jamac, prijenos tražbine banke na treće osobe nije uopće bio predviđen, već je ta mogućnost uvedena tek Općim uvjetima od 2011. godine, pa se taj prijenos ukazuje nelegitimnim u odnosu na 3. ovršenika. Žalbeni je prijedlog da se prihvati žalba i odbije ovrhovoditelj s njegovim zahtjevom i naloži mu se naknada troška postupka.

Žalba 3.ovršenika nije osnovana.

U ovom ovršnom postupku doneseno je rješenje o ovrsi protiv žalitelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovrv-993/2004 od 23.04.2004. godine. Žalitelj ističe da je nastupila zastara potraživanja po tom osnovu, zbog proteka 10-to godišnjeg zastarnog roka iz čl. 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima.

Prigovor zastare istaknut po 3.ovršeniku nije osnovan.

Naime, točno je da je rješenje o ovrsi temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje o ovrsi doneseno 23.04.2004. godine, međutim od donošenja tog rješenja ovršni postupak se neprekidno vodio do podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu od strane sada ovrhovoditelja Odvjetničkog društva L.&p., 14.07.2016. godine. Prvostupanjski sud je tek nakon što je podnesen predmetni prijedlog za ovrhu donio rješenje posl.br. 86 Ovrv- 993/2004-26 od 30.kolovoza 2016. godine, kojim obustavlja u ovoj pravnoj stvari ovrhu određenu rješenjem o ovrsi posl.br. Ovrv-993/2004 sa obrazloženjem da je u predmetu dostavljena izjava o prijenosu potraživanja između ovrhovoditelja P. b. Z. i Odvjetničkog društva L.&p. d.o.o. kojim je predmetno potraživanje sa ranijeg ovrhovoditelja preneseno na novog, Odvjetničko društvo L.&p., pa da više ovrhovoditelj ne može biti P. d.d. zbog čega je u odnosu na navedenog ovrhovoditelja, temeljem čl. 67.st.2. Ovršnog zakona, obustavljena ovrha.

Dakle, neosnovano je pozivanje žalitelja na zastaru potraživanja jer je ovršni postupak protiv žalitelja vođen neprekidno od podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi 2004. godine, pod brojem Ovrv-993/04 te prije nego je taj predmet obustavljen ovrhovoditelj (sada Odvjetničko društvo L.&p.) podnio je novi prijedlog za ovrhu temeljem ranije donesenog rješenja o ovrsi, a koji prijedlog je prihvaćen te je doneseno pobijano rješenje o ovrsi. Naime, za vrijeme trajanja postupka ne može nastupiti zastara, pa je taj žalbeni razlog ovršenika neosnovan.

Drugi žalbeni razlog odnosi se na mogućnost promjene osobe ovrhovoditelja. Naime ovrhovoditelj L.&p. d.o.o. dokazuje da je na njega prešlo potraživanje ranijeg ovrhovoditelja P. b. Z. d.d. te dostavlja izjavu o prijenosu potraživanja ovjerenu po javnom bilježniku mr. J. R. iz Z., broj ovjere OV-4155/16 od 9.06.2016. godine.

Kako je na novog ovrhovoditelja prešlo potraživanje ranijeg ovrhovoditelja neosnovano žalitelj navodi da Općim uvjetima poslovanja nije bila predviđena mogućnost prijenosa tražbine na treće osobe, jer je predmetno rješenje o ovrsi doneseno 2.studenog 2016., dakle za važenja Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16) koji u čl. 32. propisuje mogućnost i uvijete za prijenos tražbine, koji su ostvareni.

Slijedom navedenog žalba ovršenika je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380.t.2. ZPP-a koji se primjenjuje temeljem čl. 21.st.1. OZ-a.

U Puli-Pola, 13.veljače 2017.

S u t k i nj a :

Nataša Babić,v.r.