Legislator Case Law & Legislation
Gž-6/1994-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the contested ruling was from the second instance, not first instance.

Case Number Gž-6/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible, ruling that the contested decision originated from the second instance court. The appellant argued that the Constitutional Court's prior decision violated their right to appeal under Article 18 of the Constitution, but the Supreme Court clarified that this right applies only to first-instance rulings. The court determined that since the disputed decision was issued by the second instance court, the proper remedy was revision, not appeal, rendering the appeal procedurally invalid.

Legislator headnote

AI generated

Art. 18 st. 1 Ustava; Art. 378 Zakona o parničnom postupku; The right to appeal is constitutionally guaranteed only against first-instance court decisions, not second-instance rulings, which require revision as the exclusive remedy.

Keywords

AI generated
right to appeal second instance court revision remedy procedural inadmissibility Constitutional Court precedent civil procedure law hierarchical jurisdiction

Cited Legislation

AI generated
Art. 18 st. 1 Ustava Republike Hrvatske
Art. 115 Ustava Republike Hrvatske
Art. 5 Zakona o sudovima
Art. 378 Zakona o parničnom postupku
Art. 400 st. 1 Zakona o parničnom postupku
Art. 400 st. 3 Zakona o parničnom postupku
Art. 348 Zakona o parničnom postupku
Art. 3 st. 2 Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada

Cited Case Law

AI generated
U-III-198/92
U-III-198/92 usvojio je ustavnu tužbu, ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22.
Gž-11/91
Gž-11/91 žalba tužitelja odbačena je kao nedopuštena.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 6/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.P. iz S., protiv tuženika Brodograđevna industrija "S. " iz S., radi poništenja odluke, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 8. studenoga 1991. br. R-39/91, u sjednici održanoj dana 25. siječnja 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se žalba kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Splitu odbijen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog odlukom Suda udruženog rada Hrvatske od 22. svibnja 1988. broj XII-Sž-2042/88 kojom je preinačena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 15. prosinca 1987. br. S-1204/87.

Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu.

Rješenjem ovog suda od 21. siječnja 1992. br. Gž-11/91 žalba tužitelja odbačena je kao nedopuštena.

Protiv ovog rješenja Vrhovnog suda tužitelj je podnio ustavnu tužbu uz obrazloženje da mu je navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđeno pravo na žalbu zajamčeno odredbama čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom od 2. veljače 1994. godine br. U-III-198/92 usvojio je ustavnu tužbu, ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. siječnja 1992. br. Gž- 11/91 i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud svojim postupanjem "povrijedio pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom zajamčenog odredbama čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske".

U ponovljenom postupku ovaj je sud ocijenio da žalba nije dopuštena.

U ovom slučaju predmet pobijanja žalbom je rješenje Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Splitu kojim je taj sud odbio prijedlog tužitelja da se ponovi postupak pravomoćno završen odlukom Suda udruženog rada Hrvatske od 22. V. 1988. br. XII-Sž-2042/88 kojom je odlukom preinačena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 15. XII. 1987. br. S-1204/87.

Odlučujući o spornom procesnom pitanju je li protiv tog rješenja žalba dopuštena, ovaj je sud, a s obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske prethodno razmotrio pitanje je li ovaj sud vezan pravnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u ukidnoj odluci donesenoj povodom rješavanja o ustavnoj tužbi.

Prema pravnom stajalištu ovog Vrhovnog suda, sud nije vezan pravnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u ukidnoj odluci donesenoj povodom rješavanja o ustavnoj tužbi. Takvo pravno stajalište ovaj sud opravdava slijedećim razlozima:

Na temelju odredbe čl. 115. Ustava Republike Hrvatske ("NN", br. 56/90) i čl. 5. Zakona o sudovima ("NN", br. 53/94) sudbena je vlast samostalna i neovisna i sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Odredbama Zakona o parničnom postupku kao temeljnog zakona koji određuje pravila postupanja sudova u ovoj vrsti postupaka nema norme o vezanosti nižeg suda pravnim shvaćanjem višeg suda, već je viši sud ovlašten sudu prvog stupnja naložiti samo to da u ponovljenom postupku izvede parnične radnje i raspravi sporna pitanja na koje je viši sud ukazao (čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

Obvezivanje sudova pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u ukidnoj odluci donesenoj povodom rješavanja po ustavnoj tužbi nesumnjivo bi narušilo navedeno temeljno postupovno pravilo a i dovelo u pitanje funkcioniranje sudbene vlasti u cijelosti sukladno odredbi čl. 115. Ustava Republike Hrvatske.

Postupak povodom ustavne tužbe reguliran je posebno u Glavi IV. - "Ustavne slobode i prava čovjeka i građanina". U toj je Glavi u čl. 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisano samo da se odlukom kojom se usvaja tužba ukida osporeni akt i vraća nadležnom tijelu na ponovni postupak, ali ne i obaveza suda da prihvati u ponovnom postupku izraženo stajalište u toj odluci. Odredbom čl. 62. st. 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("NN", br. 29/94) propisana je izričita vezanost za pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske. Međutim, prema stajalištu ovog suda takva obveza jer proizlazi iz Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ne može obvezivati sud. Prema odredbi čl. 127. st. 1. Ustava Republike Hrvatske pravno djelovanje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuje se Ustavnim zakonom, a da Poslovnik Ustavnog suda Republike Hrvatske nije propis takvog ranga nema dvojbe. Poslovnikom je Ustavni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 127. st. 3. Ustava Republike Hrvatske ovlašten urediti svoje "unutarnje ustrojstvo", a vrlo važno pitanje obvezatnosti pravnih shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske nesumnjivo nije pitanje unutarnjeg ustrojstva toga suda.

Kako, dakle, nema propisa koji bi nalagao sudovima da prihvate pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci kojom u povodu ustavne tužbe ukida odluku suda, a polazeći od već iznijete odredbe čl. 115. Ustava Republike Hrvatske ovaj je Vrhovni sud u ponovljenom postupku ocijenio da žalba tužitelja nije dopuštena.

Odredbom čl. 2. st. 3. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada ("NN", br. 53/90) propisano je da su u predmetima koji su pravomoćno dovršeni pred sudovima udruženog rada do 31. XII. 1990. dozvoljena samo ona pravna sredstva koja su bila dozvoljena u vrijeme vođenja postupka pred sudovima udruženog rada.

Sukladno odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o sudovima udruženog rada ("NN", br. 33/88) Sud udruženog rada Hrvatske je bio drugostupanjski, najviši sud udruženog rada u Hrvatskoj. Odredbom čl. 44. Zakona o sudovima udruženog rada (Sl. l. bivše SFRJ, br. 24/74) bilo je propisano da ako se razlog za ponavljanje postupka nalazi isključivo na postupanje kod suda udruženog rada drugog stupnja predsjednik će vijeća osnovnog suda udruženog rada nakon održanog raspravljanja o prijedlogu za ponavljanje postupka dostaviti predmet tome sudu, dakle, sudu drugog stupnja radi donošenja odluke o prijedlogu. Izričitom odredbom čl. 45. Zakona o sudovima udruženog rada žalba je bila dopuštena protiv odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka koja je donesena u postupku pred sudom udruženog rada prvog stupnja, iz čega proizlazi da protiv odluke tadašnjeg Suda udruženog rada Hrvatske kojom bi taj sud odlučio o prijedlogu za ponavljanje postupka, žalba nije bila dopuštena. Stoga, a na temelju odredbe st. 2. čl. 3. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada žalba nije dopuštena niti protiv pobijanog rješenja koje je donio okružni sud. Pobijano rješenje prema pravnom stajalištu ovog suda sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku ne može se pobijati žalbom sve i ako se zanemare naprijed navedeni propisi i pođe od toga da je odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka donio viši - instancioni sud u primjeni odredbe čl. 428. Zakona o parničnom postupku.

Prema Zakonu o parničnom postupku, inače temeljnom propisu o pravilima postupanja sudova u određenim postupcima (čl. 1. toga zakona) žalba je pravni lijek protiv odluka suda prvog stupnja, pa je tako odredbom čl. 378. Zakona o parničnom postupku propisano da je žalba dopuštena protiv rješenja prvostupanjskog suda, a naprotiv niti jednom odredbom Zakona o parničnom postupku nije propisano pravo stranke na žalbu protiv rješenja suda drugog stupnja. Pravni lijek protiv rješenja suda drugog stupnja je revizija kako je to izričito propisano odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojoj odredbi stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda. Prema tome da li stranka svoje pravo protiv određene sudske odluke može štititi žalbom ili revizijom ovisi o tome je li riječ o rješenju suda prvog ili rješenju suda drugog stupnja, a nije odlučno je li, odlučujući o nekom pravnom pitanju, viši sud prvi donio odluku. I onda, naime, kada viši sud o nekom pravnom pitanju prvi odluči, kao što je u ovom slučaju viši sud odlučio o prijedlogu za ponavljanje postupka, nije time odluka suda drugog stupnja postala odluka suda prvog stupnja. Naprotiv to jest odluka koju je donio sud drugog stupnja i protiv takve odluke dopušten je onaj pravni lijek koji je prema Zakonu o parničnom postupku propisan protiv drugostupanjskih odluka. Da je revizija, a ne žalba, prema odredbama Zakona o parničnom postupku pravni lijek protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja proizlazi nesumnjivo iz odredbe čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj i onda kada sud drugog stupnja donese rješenje kojim odbacuje žalbu, bez obzira što je to rješenje kao prvi sud donio sud drugog stupnja, pravni lijek je revizija, a ne žalba. A iz navedene procesne odredbe u vezi sa čl. 348. i 378. Zakona o parničnom postupku nesumnjivo također proizlazi i intencija Zakona o parničnom postupku o žalbi kao redovnom pravnom lijeku protiv odluke koje u postupku donose sudovi prvog stupnja, a ne sudovi drugog stupnja. Isto tako npr. protiv pravomoćnog rješenja županijskog suda o ispravku odluke dopuštena je revizija, a ne žalba; a također prema pravnom shvaćanju ovoga suda kada viši sud donese rješenje o prijedlogu za ponavljanje postupka jer je to rješenje suda drugog stupnja kojim se postupak završava dopuštena je revizija, a ne žalba.

Navedeni pristup nije u suprotnosti s odredbom čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske jer je ovom ustavnom odredbom zajamčeno pravo na žalbu protiv prvostupanjskih sudskih odluka koje pravo proizlazi i iz odredbe čl. 348. i 378. Zakona o parničnom postupku, ali to pravo nije zajamčeno protiv odluka suda drugog stupnja. Pobijano je rješenje donio upravo sud drugog stupnja i zato je ovaj sud ocijenio da žalba nije dopuštena pa je stoga odlučeno kao u izreci.

Kada bi se pravni lijek tužitelja uzeo kao revizija niti tada nema mogućnosti za ispitivanje merituma stvari. Ovo zato jer prema specijalnoj odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada i s tim u svezi činjenica da je postupak pravomoćno završen kod suda udruženog rada prije 31. XII. 1990., te da u postupku kod sudova udruženog rada pravni lijek revizije nije bio dopušten - takve mogućnosti nema. U Zagrebu, 25. siječnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.