II Kž-467/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-467/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. M. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. u vezi čl. 33. st. 1. KZ , odlučujući o žalbi branitelja okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 9. srpnja 1999. godine br. Kv-92/99 (Kio-48/99), o produljenju pritvora tijekom istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 26. srpnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba branitelja okr. A.M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr. A.M. po čl. 102. st. 1. ZKP/97 u tijeku trajanja istrage nakon mjesec dana za još dva mjeseca, protiv kojeg se provodi istraga zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. u vezi čl. 33. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu branitelj okrivljenika, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv okrivljenika ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu branitelj da, u ovom slučaju, ne postoji zakonski osnov za produljavanje pritvora protiv okrivljenika po st. 1. čl. 102. ZKP/97, jer da se radi o slučaju kada zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne okrivljeniku, pa pritvor nije obavezan.

Iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da se protiv okrivljenika provodi istraga zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, za koje djelo je zakonom propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZKP/97, propisana obvezna primjena mjere pritvora protiv počinitelja tog kaznenog djela, u ovom slučaju okr. M.

Točan je navod žalbe da to što je djelo ostalo u pokušaju je zakonska mogućnost blažeg kažnjavanja okrivljenika, sukladno odredbi čl. 33. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97), ali samom tom činjenicom još nije isključena mogućnost primjene mjere obveznog pritvora. Ovo stoga što je rečenicom drugom st. 1. čl. 102. ZKP/97 rečeno: "Ako okolnosti ukazuju da je riječ o slučaju za koji zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne pritvor se ne mora odrediti", čime je sudu, samo, dana mogućnost da ne primijeni obavezni pritvor, što znači da unatoč postojanja takvih okolnosti pritvor ipak može odrediti (i produljiti) kao obavezni.

Kako se, u ovom slučaju, radi o pokušaju kvalificiranog kaznenog djela ubojstva, ovaj sud ocjenjuje da okolnost pokušaja djela, u konkretnom slučaju, nije takvog značaja da bi nužno i dovela do blažeg kažnjavanja okrivljenika (razumije se ako će on biti optužen i kažnjen).

Stoga, smatra ovaj sud, ima osnova primjenjivati obavezni pritvor protiv okrivljenika, pa je pobijanim rješenjem pravilno i produljen pritvor protiv njega po st. 1. čl. 102. ZKP/97.

Vrijeme od dva mjeseca, za koliko je pritvor produljen, je u srazmjeru s radnjama i dokazima koje je potrebno još tijekom istrage provesti.

Slijedom svega istaknutog i trebalo je o žalbi, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.