I Kž-Us-8/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 8/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 337. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 16. prosinca 2011. broj Kv-Us-36/11(K-Us-2/08), u sjednici održanoj 19. lipnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenog M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je zahtjev osuđenog M. B. za obnovu kaznenog postupka.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio osuđeni M. B. putem branitelja, odvjetnika B. S., iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. S. i V. K. iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se preinači na način da se dopusti obnova kaznenog postupka.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavkom 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 89/11 – u daljnjem tekstu ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu osuđenik kada u žalbi navodi da su dokazi koje je on u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka predložio takve kvalitete da dovode u pitanje pravilnost pravomoćnom presudom utvrđenog činjeničnog stanja.

Osuđenik je u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka predložio saslušanje svjedoka M. B., iako je već tijekom prvostupanjskog postupka predložio da se sasluša taj svjedok, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio kao nevažan, budući svjedok nema

I Kž-Us 8/12-4

neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama, tako da se u odnosu na predloženog svjedoka ne radi o novom dokazu u smislu odredbe članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

Nadalje, kao novi dokaz osuđenik prilaže izjavu Z. R., odvjetnika iz O., potpisanu po imenovanom i ovjerenu kod javnog bilježnika, te predlaže saslušanje Z. R. u svojstvu svjedoka, a na okolnost sadržaja pisane izjave.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da saslušanje u svojstvu svjedoka Z. R., imajući u vidu preostale materijalne i personalne dokaze na kojima se temelji pravomoćna presuda, ne bi samo za sebe niti u svezi s prijašnjim dokazima bilo prikladno da prouzroči oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu, pa ni u odnosu na ovaj predloženi dokaz nije ispunjena zakonska pretpostavka za obnovu kaznenog postupka propisana člankom 501. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08.

Slijedom iznesenog, a budući da je sud drugog stupnja, ispitujući i po službenoj dužnosti pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku, našao da je za donošenje tog rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon te je na temelju članka 494. stavka 3. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. lipnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Dr. sc. Marin Mrčela, v.r.