Gžnš-11/2015-3 · Županijski sud u Splitu

Gžnš-11/15

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, postupajući kao stvarno nadležni sud prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-1491/14-2 od 24. prosinca 2014. godine, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mal. I. S. iz R. OIB: …., 2. mal. E. S. iz R., OIB: …., zastupani po majci i zakonskoj zastupnici S. S. iz R., , a ova po punomoćnici V. T., odvjetnici iz R., protiv tuženika 1. M. C. p. d.o.o., Z., OIB: …., zastupan po punomoćniku N. Š., punomoćniku po zaposlenju i punomoćnicima O. društva P. i Š., odvjetnicima u Z., 2. A. tehnika d.o.o. S. K. 71/1, R., zastupan po punomoćniku V. V., odvjetniku iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-1031/11 od 19. prosinca 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2015. godine

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe tužitelja i drugotuženika A. T. d.o.o. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1031/11 od 19. prosinca 2013. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je drugotuženiku A. T. d.o.o. iz R., da naknadi štetu svakome od tužitelja u iznosu od 220.000,00 kuna, odnosno, ukupno 440.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje od presuđenja do isplate, a za slučaj promjene kamatne stope, po stopi utvrđenoj odredbom članka 29. stavak 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Istom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika trgovačko društvo M. C. p. d.o.o. iz Z.

Odlukom o troškovima postupka naloženo je drugotuženiku da mal. tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 58.437,50 kn.

Prvostupanjskim je rješenjem usvojen prijedlog mal. tužitelja za oslobođenje od plaćanja troška sudske pristojbe.

Protiv navedene presude žale se tužitelji i drugotuženik A. t. d.o.o..

Tužitelji presudu pobijaju u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika M. C. p. d.o.o. i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13,89/14 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na navedenog tuženika.

Drugotuženik A. t. d.o.o. žalbom pobija presudu u dijelu kojim je u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev, te protiv odluke o troškovima postupka pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353.st.1. ZPP-a uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u odnosu na ovoga tuženika.

Prvotuženik M. C. p. d.o.o. je odgovorio na žalbu tužitelja, usprotivio se u žalbi iznesenim tvrdnjama i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalbe su neosnovane.

Neosnovano tužitelji prigovaraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

U postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.1. ZPP-a u svezi s člankom 8. ZPP-a na koju tužitelji ukazuju u žalbi, jer se ocjena dokaza koju je dao prostupanjski sud temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Predmet spora je zahtjev mal.tužitelja za naknadu neimovinske štete koju trpe zbog smrti oca E. S. koji je smrtno stradao kao radnik drugotuženika u nezgodi što se dogodila 21. srpnja 2010. godine u R..

U ovom stadiju postupka prijeporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao i visina štete.

Prvostupanjski je sud po valjano provedenom postupku utvrdio da se drugotuženik A. t. d.o.o. između ostalih djelatnosti bavi instaliranjem, popravcima i održavanjem rashladnih uređaja, osim za kućanstvo, da je prednik tužitelja E. S. bio zaposlen kod drugotuženika na poslovima servisera rashladne tehnike, da je prednik tužitelja dana 21. srpnja 2010. godine u poslovnom prostoru prvotuženika M. C. p. d.o.o po nalogu svog poslodavca preuzeo jednu bocu plina dušika i jednu bocu acetilena, da je navedene boce trebao prevesti do sjedišta svog poslodavca u R. koje je udaljeno cca 10 minuta vožnje, da je vozilo kojim se prevozio plin bilo marke P., model P., sa teretnim prostorom visine 1,246 m, duljine 1,600 m i širine između kotača 1,190 m, da je teretni prostor tog vozila zatvoren, da visina predmetne čelične boce acetilena sa čeličnom kapom iznosi 1.230 mm, da je s obzirom na ove dimenzije plinske boce u predmetnom teretnom vozilu bilo moguće prevoziti jedino u ležećem položaju, da je prilikom prijevoza došlo do eksplozije boce acetilena pri čemu je prednik tužitelja smrtno stradao, a vozilo je potpuno uništeno.

Nadalje, prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan V." utvrdio da je nakon nezgode zaštitna čelična kapa sa boce acetilena pronađena odvojena od boce, da su na tijelu boce navoj i kapa bili tehnički ispravni, da je boca acetilena prevožena položeno, da je tijekom takvog transporta moglo došlo do demontaže zaštitne čelične kape i otvaranja ventila, da pravila struke nalažu, da se tehnički plinovi u bocama, među koje spadaju acetilen i dušik, transportiraju na vozilima koja imaju otvoreni teretni prostor, da boce u teretnom prostoru moraju biti postavljene u uspravnom položaju i fiksirane tako da tijekom transporta ne može doći do pomicanja, da tijekom transporta plinske boce za acetilen u ležećem položaju može doći do odvrtanja zaštitne kape s boce u situaciji kada boca nije fiksirana, a nakon što kapa ispadne može doći do odvrtanja ventila na boci, jer ventil ostane nezaštićen, da stavljanje samoljepljive trake između zaštitne kape i boce za acetilen ne može spriječiti da tijekom transporta plinske boce u ležećem položaju ne dođe do odvrtanja i ispadanja zaštitne kape s boce, te da tijekom transporta plinske boce za acetilen u ležećem položaju neće doći do odvrtanja i ispadanja zaštitne kape s boce u situaciji kada je boca fiksirana.

Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja koja stranke nisu dovele u sumnju iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud s pravom smatrao da na strani prvotuženika M. C. p. d.o.o. iz Z., kao distributera plina, ne postoji odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer je predmetna boca acetilena prije nezgode bila tehnički ispravna, odnosno navoji i kapa na tijelu boce su bili tehnički ispravni, te je na boci bila postavljena zaštitna kapa.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali protupravnost u ponašanju prvotuženika, odnosno postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja prvotuženika i nastanka štetnog događaja, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na ovoga tuženika odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

S pravom je prvostupanjski sud smatrao da na strani drugotuženika A. t. d.o.o postoji odgovornost za štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog predmetnog štetnog događaja.

Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o šteti koja potječe od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, jer boca plina acetilena, po svojoj tehničkoj prirodi i osobinama može predstavljati povećanu opasnost za ljude i imovinu ako se s njome postupa na neadekvatan način, te se u postupanju sa plinom acetilenom zahtjeva povećana pažnja osobe koja obavlja djelatnost za koju se koristi.

Stoga je drugoptuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja po načelu objektivne odgovornosti ( uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 15. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu ( «Narodne novine» broj 59/96, 54/96, 114/03,100/04, 86/08, 116/08, 75/09,143/12 – dalje: ZZR), dok je odredbom članka 103.st.1. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13- dalje:ZR) također predviđeno da je poslodavac dužan naknaditi radniku štetu koju ovaj pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

Opći propisi obveznog prava su odredbe članka 1045. st.3., članak 1063., 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08,125/11- dalje: ZOO).

Prema odredbi članka 1045. st.3. ZOO-a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, dok prema propisu članka 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

Kako odredba članka 15. ZZR-a olakšava položaj oštećenika ( zaposlenika), jer se teret dokaza prebacuje na poslodavca, to poslodavac odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta uzrokovana, a svoje se odgovornosti može osloboditi samo ako su ispunjene pretpostavke iz članka 1067. ZOO-a.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da drugotuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje pretpostavki iz članka 1067. ZOO-a uslijed kojih bi se u potpunosti ili djelomično oslobodio od odgovornosti za štetu nastalu tužiteljima, jer ovaj tuženik tijekom postupka nije dokazao da je prednik tužitelja pok. E. S. svojim ponašanjem pridonio nastanku štetnog događaja.

Stoga drugotuženik u žalbi neosnovano navodi da je predmetna radna nezgoda uzrokovana time što je pok. E. S. propustio fiksirati bocu acetilena pri transportu boce u ležećem položaju, jer ove tvrdnje tijekom postupka nije ničim dokazao.

Drugotuženik nije dokazao niti tvrdnje da je prednik tužitelja u dostavno vozilo stavio bocu acetilena bez zaštitne kape, odnosno da je u vozilo stavio bocu na kojoj ventil nije bio do kraja bio zatvoren.

Slijedom naprijed iznesenog drugotuženik je dužan naknaditi tužiteljima cjelokupnu štetu koju trpe zbog smrti pok. E. S..

Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1101. st.1. ZOO-a kada je utvrdio da tužiteljima uslijed smrti oca pripada pravična naknada neimovinske štete u iznosu od po 220.000,00 kuna.

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.st.1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

S obzirom na naprijed izneseno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja i drugotuženika, a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365.st.2. ZPP-a, trebalo je na osnovu odredbe članka 368.st.1.ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i drugotuženika kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. toč.2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

U Splitu 16. travnja 2015. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ankica Matić