Rev-110/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 110/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. v., pravne osobe za upravljanje vodama iz Z., (...), kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv ovršenika Ž. M. iz Z., (OIB: ...), radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3179/13-2 od 11. prosinca 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2248/13 od 13. studenog 2013., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3179/13 od 11. prosinca 2013. i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2248/13 od 13. studenog 2013. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Zadru proglasio se nenadležnim i odbacio je prijedlog za ovrhu od 8. studenog 2013..

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, da se drugostupanjsko rješenje preinači i uvaži žalba ovrhovoditelja te ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet postupka u ovoj stvari je prijedlog ovrhovoditelja H. v. protiv ovršenika radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave - konačnog i izvršnog rješenja H. v. donesenih u upravnom postupku zbog naplate naknade za uređenje voda.

Nižestupanjski sudovi svoju odluku o nenadležnosti temelje na odredbama čl. 16. st. 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" 153/09, 90/11, 56/13 - dalje: ZFVG), čl. 17. ZFVG, čl. 72. ZFVG, odredbama čl. 23. st. 2. i 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12 - dalje: ZKG) i na odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13).

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12 i 25/13, u daljnjem tekstu: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz odredbe čl. 382. st. 1 ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Stranka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP tvrdeći da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tvrdi nadalje da je shvaćanje na kojemu se osporeno rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nepravilno i u suprotnosti je sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci posl. br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008. i više drugostupanjskih sudova. U samoj reviziji ovrhovoditelj je postavio više pitanja - ali koja se suštinski svode na prvo: „Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti donese javnopravno tijelo?“

Obzirom da je shvaćanje drugostupanjskog suda iz osporenog rješenja (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) u suprotnosti sa shvaćanjem koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svojoj odluci posl. br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., ali i obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja H. v. kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, postavljeno pitanje revizijski sud nalazi važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pitanje sporne nadležnosti valja raspraviti u smislu:

I./ ZFVG i to:

- odredbe čl. 5. stavak 1., prema kojoj u vodne naknade spada i naknada za uređenje voda,

- odredaba čl. 16., prema kojima: (stavak 1.) „Naknadu za uređenje voda obračunavaju H. v. te je i naplaćuju, osim u slučaju iz članka 17. ovoga Zakona.“, (stavak 2.) „Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose H. v.“,

- odredaba čl. 17., prema kojima: (stavak 1.) „Na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.“, (stavak 3.) „Jedinica lokalne samouprave dostavlja obveznicima i rješenje o obračunu naknade iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.“, (stavak 4.) „Jedinica lokalne samouprave naplaćuje naknadu za uređenje voda putem uplatnica za komunalnu naknadu, uz koje zasebno iskazuje iznos, obračunske elemente i način obračuna naknade za uređenje voda.“,

- odredaba čl. 71., prema kojima: (stavak 1.) „Rješenje o izvršenju protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima obveznika, radi naplate vodnih naknada za koje rješenja o obračunu donose H. v., osim obveznika iz članka 72. stavak 1. ovoga Zakona, donose H. v. u upravnom postupku.“, (stavak 2.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu vodnih naknada.“,

- odredaba čl. 72., prema kojima: (stavak 1.) „Protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje se provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada.“, (stavak 1.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.“,

- odredaba čl. 73., prema kojima: (stavak 2.) „Ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, pokreću H. v. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.“, (stavak 3.) „H. v. su ovlaštene pokrenuti ovrhu na temelju ovršne (izvršne) isprave, kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, i protiv obveznika iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, ali na drugim predmetima ovrhe, osim onih iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona.“,

II./ odredbe čl. 1. stavak I. OZ-a, prema kojoj: “Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.“,

III./ Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine", broj 82/10 - dalje: Uredbe), i to:

- odredaba čl. 7., prema kojima: (stavak 1.) „Jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom članka 17. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju H. v..“, (stavak 2.) “Iznimno od stavka 1. ovoga članka, jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 mogu zatražiti preuzimanje poslova obračuna i naplate naknade za uređenje voda od H. v., ako se ocijeni da su sposobne uredno izvršavati te poslove.“,

- odredaba čl. 8., prema kojima: (stavak 1.) „H. v. ovlaštene su preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema članku 7. stavku 1. ove Uredbe:

- ako se u postupku iz članka 83. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva utvrdi da nisu sposobne uredno obavljati poslove obračuna i naplate za uređenje voda ili ne prenose redovno naplaćena sredstva naknade za uređenje voda na propisane uplatne račune H. v. ili

- ako H. v. utvrde da su troškovi obračuna i naplate naknade za uređenje voda putem jedinica lokalne samouprave znatno veći od troškova obračuna i naplate od strane H. v.“.

ZFVG-om je propisan različiti postupak naplate naknade za uređenje voda (prema odredbama čl. 17. toga Zakona) za nekretnine „na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu jedinice lokalne samouprave“.

Međutim, sukladno citiranim odredbama Uredbe, Hrvatske vode, koje u smislu odredaba čl. 16. ZFVG-a donose rješenja o obračunu naknade za uređenje voda - pa tu naknadu osim u prethodno navedenom slučaju iz odredaba čl. 17. toga Zakona i naplaćuju, pod uvjetima određenim tim odredbama ovlaštene su vršiti ili preuzeti „obračun i naplatu“ naknade za uređenje voda (dakle i donositi rješenja o obračunu naknade za uređenje voda) i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu: za one o kojima je riječ u odredbama članka 17. ZFVG.

S prethodno navedenim u svezi, a kako je istaknutom odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG-a propisano da ovrhu protiv obveznika vodnih naknada (pa time u smislu odredbe čl. 5. ZFVG-a i naknade za uređenje voda), za koje rješenje o obračunu donose H. v., osim u slučaju (o kojemu u ovome predmetu nije riječ) iz odredbe članka 71. stavka 1. ovoga Zakona (kojom je uređeno pitanje izvršenja „protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima“ tih obveznika), „pokreću H. v. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu“, to je odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG-a ujedno propisana sudska nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika plaćanja naknade za uređenje voda na koje se ta odredba odnosi i za koje (kao u ovome slučaju) rješenje o obračunu donose H. v.

Konkretno, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

Izloženo shvaćanje o sudskoj nadležnosti odgovara i smislu Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09), i to:

- odredbi čl. 133. st. 1., prema kojoj: „Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno“,

- odredbama čl. 137., prema kojima: (stavak 1.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.“, (stavak 2.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.“,

dakle odredbama kojima je propisano da ovrhu novčanih obveza utvrđenih rješenjima donesenim u upravnom postupku provode nadležni sudovi (ako posebnim zakonom nije drugačije određeno) - a koje valja sagledati u smislu odredbe čl. 23. toč. 3. OZ prema kojoj ovršna isprava je i „ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno“.

Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 16. ZPP kada su ocijenili da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojem će donijeti odluku o prijedlogu za ovrhu.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 10. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.