I Kž-6/1994-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj:I Kž-6/1994-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr.Horvatinović Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Gudelj Milana, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. D. M. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženog D. M. izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 1.listopada 1993. K-86/93, u sjednici održanoj 7. travnja 1994. saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Poje Oskara,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se uvažava žalba opt. D. M., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odnosu na ovog optuženika u odluci o kazni, tako da se optuženom D. M. za kriv.djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 2. u vezi s čl. 196. st. 1. OKZRH, a zbog kojeg je točkom 1. te presude oglašen krivim, na temelju čl. 196. st. 2. OKZRH, a uz primjenu čl. 38. toč. 2. i 39. st. l. toč. l. OKZRH utvrđuje kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a za kriv. djelo nedopuštenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 203. st. l. KZRH, zbog kojeg je toč. 2. oglašen krivim, na temelju istog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, te se optuženik D. M. primjenom čl. 43. st. 1. i čl. 43. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) st. 2. toč. 2. OKZRH za oba djela osuđuje

godine i 2 (dva) mjeseca, u koju se na temelju čl. 45. st. 1.OKZRH uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru od 25. ožujka 1993. godine, na dalje.

Žalba optuženog D. M. u ostalom se dijelu odbija kao neosnovana i nepreinačeni dio presude suda prvog stupnja potvrđuje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenom presudom Okružnog suda u Zagrebu oglašen je krivim opt. D. M. zbog kriv. djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl.196. st. 2. OKZRH, u vezi s čl. 196. st. 1. OKZRH (toč. 1.) za koje mu je djelo na temelju čl. 196. st. 2. OKZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i zbog kriv.djela nedopuštenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 203. st. 1. KZRH (toč. 2) za koje mu je na temelju istog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca, te je primjenom propisa o izricanju jedinstvene kazne za djela počinjena u stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 2 mjeseca.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je u jedinstvenu kaznu uračunato vrijeme pritvora od 25. ožujka 1993. godine, na dalje.

Na temelju čl. 196. st. 4. OKZRH od optuženika je oduzeto 10.152,98 g konoplje tipa droge - marihuane, za koju je određeno da će biti po pravomoćnosti presude uništena, a naloženo mu je na temelju čl. 90. st. 1. ZKP i da nadoknadi troškove krivičnog postupka, a kako je to specificirano u izreci.

Prema optuženicima M. M. i R. S. temeljem čl. 77. OKZRH u vezi s čl. 14. KZRH izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a jer su ovi optuženici - mlade punoljetne osobe - prenosili i posredovali u prodaji marihuane, pa time počinili kriv. djelo iz čl. 196. st. 2. u vezi s čl. 196. st. 1.OKZRH.

Protiv osuđujućeg dijela te presude podnio je žalbu optuženik D. M. putem branitelja, odvjetnika R. M. iz K., s istaknutim žalbenim osnovima bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni i s prijedlogom da se presuda prvog stupnja preinači u pravnoj oznaci djela iz točke 1. i to djelo kvalificira po čl. 196. st. 1. OKZRH, a da se za kriv.djelo iz toč. 2. optuženik oslobodi optužbe, a u svakom slučaju da se presuda preinači u odluci o kazni i optuženik osudi na blažu kaznu ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno je predloženo da se protiv optuženika ukine pritvor.

Optuženik osobno je nakon isteka žalbenog roka dostavio podnesak sudu prvog stupnja nazvan "zamolba" kojim pledira da mu se izrekne blaža kazna zbog narušenog zdravlja. Priložio je medicinsku dokumentaciju.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razmatranja spisa, na temelju čl. 360. st. 2.ZKP pismeno predlaže da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a pri istom je prijedlogu ostao i zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske Poje Oskar saslušan tijekom sjednice ovog suda drugog stupnja.

Pogrešno smatrajući da se ne bi radilo o kvalificiranom obliku kriv. djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH u slučaju da je optuženik 2 kg marihuane darovao mlt. V. I. da mu pomogne novcem koji bi ovaj dobio za prodaju te količine marihuane, te da na kvalifikaciju djela ima utjecaja činjenica što on "zapravo ne poznaje M. M. i R. S., što nije s tim optuženicima razgovarao o marihuani, već samo s mlt. V. I., optuženik inzistira na izmijenjenoj svojoj obrani s glavne rasprave kada je ustvrdio da je 2 kg marihuane darovao mlt. V. i to na njegovo traženje, da nije očekivao novac od prodaje te droge, već da su dobitak trebali dijeliti mlt. V. i optuženici M. i R., te nalazi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u pitanju da li se on radi prodaje udružio s više osoba, te da je došlo i do povrede krivičnog zakona kada je djelo opisano u toč. 1. pravno kvalificirano po st. 2. čl. 196. KZRH, a ne po stavku 1. tog propisa.

Prema opće prihvaćenom stanovištu sudske prakse za postojanje kvalificiranog oblika kriv. djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH dovoljno je da su se i dvije osobe udružile radi prodaje droge.

Pobijanom je presudom utvrđeno, a žalbom se ne osporava, da je optuženik D. 25. ožujka 1991. godine predao mlt. V. I. u svojoj kući, a prema prethodnom dogovoru 2 kg marihuane, koja je bila pripremljena za prodaju (zapakirana u 10 plastičnih vrećica), pa dakle drogu predao znajući da će ona biti prodana, kao i to da je toj predaji bio prisutan i optuženi M. M., kojega je mlt. V. doveo u kuću optuženika radi preuzimanja te droge. Već bi samo i to, bez obzira na pitanje iz kojih je motiva optuženi D. predao mlt. V. I. i optuženom M. M. 2 kg marihuane bilo dovoljno za zaključak da se optuženi D. udružio s mlt. V. i optuženim M. za prodaju te količine droge. Kako je uz to utvrđeno da je mlt. V. I. preko optuženog M. M. i prije inkriminirane zgode prodao 150 g marihuane, koju mu je upravo radi prodaje predao optuženik D., a što se žalbom također ne osporava, izvan je dvojbe, da se optuženi D. udružio s više osoba radi prodaje droge koju je sam proizveo, zbog čega je u tom pogledu činjenično stanje utvrđeno pouzdano, a ispravna je i pravna kvalifikacija djela iz pobijane presude. Pri tome je sasvim nevažno kojim se motivima optuženi vodio, tj. da li je htio pomoći mlt. V. financijski, a kako to prezentira u žalbi ponavljajući u tom pogledu svoju izmijenjenu obranu s glavne rasprave, kao i to da li je optuženike M. i R. osobno poznavao. Činjenično je stanje prema tome u odnosu na toč. 1. utvrđeno pravilno, a nema ni povrede krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 4. ZKP time što je sud djelo kvalificirao po stavku 2., a ne po stavku 1. čl. 196.OKZRH.

U odnosu na djelo iz toč. 2. optuženik ne osporava da je postupio na način kako je to utvrđeno u pobijanoj presudi, a naime da je u neutvrđeno vrijeme 1991. godine u Novom Mestu u Republici Sloveniji kupio od neidentificirane osobe automatsku pušku M-70 i 2 okvira sa 120 komada streljiva i jedan trotilski metak, sve za iznos od 600 DEM, kao i to da je znao da za ovakvu automatsku pušku ne može dobiti dozvolu za držanje oružja, ali smatra da usprkos toga za to djelo nije trebao biti oglašen krivim, jer ne postoji njegova subjektivna krivična odgovornost, budući da je oružje nabavio 1991., kada su građani nabavljali oružje nelegalno radi obrane u domovinskom ratu, što se od njih i očekivalo, te tvrdi da na području Karlovca državno odvjetništvo nije ni pokretalo postupke za ovu vrstu krivičnih djela.

Ovim žalbenim navodima optuženik ne dovodi u pitanje postojanje svoje svijesti da za automatsku pušku M-70 nije mogao dobiti dozvolu za držanje tog oružja, a time ne dovodi u pitanje ni svoju umišljajnu krivičnu odgovornost za djelo iz čl. 203- st. 1. KZRH, već zapravo tim žalbenim navodima ukazuje na učestalost pojave u vrijeme rata i agresije na Republiku Hrvatsku i okolnosti pod kojima je on počinio to djelo, a koje okolnosti trebaju naći odraza pri odmjeravanju kazne. Stoga je žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo iz toč. 2. neosnovana, ali je zato osnovana žalba zbog odluke o kazni.

Ako se naime u odnosu na djelo iz toč. 1. ima u vidu činjenica da je cjelokupna količina marihuane koju je optuženik proizveo od njega oduzeta, uključujući u to i 2 kg preuzete marihuane od optuženih M. i R., odnosno mlt. V. i Ž., pa da dakle nikakve štetne posljedice nisu proizašle iz ovog djela, zatim da je optuženik do zrele životne dobi ostao neosuđivan, a nema ni drugih negativnih podataka o njemu, a da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je njegovo zdravlje teže narušeno (kronična bubrežna bolesti povišeni krvni tlak) onda i usprkos otežavajućoj okolnosti da je optuženik marihuanu pokušao proturiti preko optuženih M. i R. koji su bili u vrijeme počinjenja djela mlađe punoljetne osobe, odnosno i preko mlt. V. i Ž., što je značajno otežavajuće, treba mu za djelo iz toč. 1. utvrditi blažu kaznu od zakonom propisane, a jer je njegovo teže narušeno zdravlje osobito olakšavajuća okolnost osobne prirode u smislu čl. 38. toč. 2. OKZRH, a na temelju čl. 203. st.

1. KZRH za djelo iz toč. 2. utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, koja je primjerena težini ovog djela i u žalbi opisanim okolnostima pod kojima je ono počinjeno, te optuženika osuditi na jedinstvenu blažu kaznu, i to kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, koja je po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, odgovarajuća ukupnoj kriminalnoj djelatnosti optuženika i podobna je da se njome ostvari očekivana svrha kazne.

Slijedom izloženih razloga preinačena je presuda suda prvog stupnja na temelju čl. 377. st. 1. ZKP u odluci o kazni, dok je na temelju čl. 374. ZKP žalba optuženika u ostalom dijelu odbijena i nepreinačeni dio te presude potvrđen.

U Zagrebu, 7. travnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata,v.r.

mr. Horvatinović Ružica, v.r.