I Kž-44/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 44/07-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. A., opt. D. C. i opt. K. S., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 27. listopada 2006. godine, broj: K-21/06, u sjednici održanoj dana 15. ožujka 2007. godine, u prisutnosti opt. K. S., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. K. S., a žalba državnog odvjetnika prihvaća se u cijelosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se opt. K. S., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a iz toč. 3) izreke pobijane presude, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, a opt. K. J. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ-a, iz toč. 6) izreke pobijane presude, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

II. U ostalom dijelu žalba opt. K. S., te žalbe opt. D. A. i opt. D. C. u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašeni su krivim opt. D. A., opt. D. C. i opt. K. S. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1), 2) i 3) izreke pobijane presude, a opt. K. A. i opt. K. J., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 5. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 4) i 6) izreke pobijane presude, pa su ovi optuženici, na temelju istih zakonskih propisa, a u odnosu na opt. D. C. i opt. K. S., i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ-a, osuđeni i to: opt. D. A., na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu se, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme

I Kž 44/07-7

provedeno u pritvoru od 26. travnja 2006. godine – pa nadalje; opt. D. C., na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca; opt. K. S., na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca; dok je prema opt. K. A. i opt. K. J., po čl. 67. KZ-a, primijenjena uvjetna osuda, s time da su isti osuđeni na kazne zatvora od tri mjeseca – svaki, sa rokom kušnje u trajanju od jedne godine – svaki.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a opt. K. A. i opt. K. J. izrečene su sigurnosne mjere oduzimanja predmeta – navedenih u izreci pobijane presude (str. 5.).

Po čl. 82. KZ-a, opt. D. A. naloženo je plaćanje 3.200,00 kn, a opt. D. C. naloženo je plaćanje 400,00 kn – na ime ostvarene protupravne imovinske koristi.

Po čl. 122. st. 4. ZKP, svi optuženici oslobođeni su obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP.

Istom presudom, po čl. 353. toč. 3. ZKP, protiv opt. K. A. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u toč. 5) izreke prvostupanjske presude.

Po čl. 123. st. 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka, u odnosu na taj dio prvostupanjske presude, pao je na teret proračunskih sredstava.

Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbe su podnijeli: opt. D. A., po braniteljici S. M.-Č., odvjetnici iz R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da opt. D. A. „izrekne blažu kaznenu sankciju“; opt. D. C., po branitelju V. V., odvjetniku iz R., zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. D. C. oslobodi od optužbe, ili pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. K. S., po braniteljici G. L., odvjetnici iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. K. S. oslobodi od optužbe, ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni i kaznenoj sankciji, u odnosu na opt. K. J., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kaznenoj sankciji na način da se opt. K. J. osudi na kaznu zatvora, a bez primjene uvjetne osude iz čl. 67. KZ-a.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je opt. K. J., po branitelju T. M., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u cijelosti.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno izvješćena braniteljica opt. K. S., G. L., odvjetnica iz R., koja na sjednicu vijeća nije pristupila, tako da je ista održana u njenoj odsutnosti (čl. 374. st. 4. ZKP), dok je sjednici vijeća prisustvovala opt. K. S., a sjednici vijeća prisustvovao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

I Kž 44/07-7

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, žalba opt. K. S. je djelomično osnovana, dok žalbe opt. D. A. i opt. D. C. nisu osnovane.

Na žalbu opt. D. A.

Nije u pravu opt. D. A. kada u žalbi ističe da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu kaznu.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o većem broju olakotnih okolnosti (činjenici da je optuženik otac jednog malodobnog djeteta, da se iskreno pokajao zbog počinjenja kaznenog djela, da je ovisnik o opojnim drogama, da sve što je radio radio je zbog pribavljanja financijskih sredstava za kupnju opojne droge koju bi osobno konzumirao, te posebno da je priznao počinjenje kaznenog djela i doprinio utvrđenju kaznene odgovornosti opt. K. S.), te istog osudio na prestrogu kaznu.

Suprotno navodima žalitelja, i Vrhovni sud je mišljenja da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Dosadašnja neosuđivanost opt. D. A., brojnost inkriminiranih radnji, te okolnosti da je kazneno djelo počinio ubrzo nakon isteka roka kušnje po prethodnoj osudi, bez obzira na istaknute olakotne okolnosti, opravdavaju kaznu zatvora u izrečenom trajanju, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj (str. 16. pobijane presude).

Na žalbu opt. D. C.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada uz žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je povjerovao obrani opt. K. J., a nije povjerovao obrani opt. D. C. iako obranu opt. D. C. svojim iskazom potvrđuje svjedok M. C.. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju iskaza opt. K. J. pravilno zaključio da je opt. D. C. prodao opt. K. J. dvije „suze“ opojne droge heroin za iznos od 400,00 kn – a iskaz svjedoka M. C. (brata opt. D. C.) o tome da opt. K. J. nikada nije bila u stanu opt. D. C. sasvim je irelevantan jer je opt. D. C. proglašen krivim da je opojnu drogu heroin prodao ispred ulaza u zgradu, a ne u stanu opt. D. C.. Isto tako, neizvođenje dokaza – ispitivanja oca opt. D. C. o tome da li je on izlazio iz stana ili nije, predstavlja nevažni prijedlog, a iz istih razloga koje je već istaknuo u odnosu na iskaz svjedoka M. C..

Odluka o kazni je primjerena. Prvostupanjski sud ocijenio je sve okolnosti na koje ukazuje žalitelj u žalbi (neosuđivanost, zdravstveno stanje i sl.), tako da će se i prema mišljenju Vrhovnog suda izrečenom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a,

I Kž 44/07-7

kako to ističe i prvostupanjski sud (str. 16. pobijane presude), na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. K. S.

Prije svega, iako žaliteljica u žalbi ističe da se žali zbog drugih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se opt. K. S. žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Nije u pravu žaliteljica kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žaliteljici, prvostupanjski sud vjeruje opt. K. J. protiv koje se vodi više kaznenih postupaka, a ne vjeruje žaliteljici koja nije osuđivana za bilo koje kazneno djelo. Osim toga, prema žaliteljici, opt. K. S. nije trebala „posredovati“ kod prodaje droge između opt. D. A. i opt. K. J. jer se oni poznaju, a nju opt. K. J. tereti „da bi kupila svoju slobodu“.

Suprotno tvrdnjama iz žalbe, opt. K. S. ne tereti samo opt. K. J. već je tereti i opt. D. A., a sve druge okolnosti koje se ističu u žalbi (da je opt. K. S. već godinama na odvikavanju od uporabe opojne droge i sl.) nisu relevantne za kaznenopravnu odgovornost opt. K. S., jer se ista tereti za posredovanje u prodaji opojne droge, a ne i za druge oblike počinjenja kaznenog djela iz st. 2. čl. 173. KZ-a.

Međutim, u pravu je opt. K. S. kad u žalbi navodi da je osuđena na prestrogu kaznu. Opt. K. S. promijenila je način života, podvrgnula se liječenju od ovisnosti, redovito je pod kontrolom liječnika, a i oblik počinjenja djela (posredovanje) ukazuje da će se nešto blažom kaznom od one na koju je osudio prvostupanjski sud ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Na žalbu državnog odvjetnika

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. K. J. na neadekvatnu kaznenu sankciju.

Prethodna osuđivanost opt. K. J., okolnost da je kazneno djelo počinila u roku kušnje, okolnost da ranije izrečene admonitivne sankcije nisu utjecale na opt. K. J. – ukazuje u svojem zajedništvu na nužnost da se opt. K. J. izrekne bezuvjetna kazna zatvora, s time da Vrhovni sud smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Sigurnosna mjera iz čl. 80. KZ-a (čl. 173. st. 7. KZ-a), te odluka o oduzimanju imovinske koristi, utemeljene su na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu, te razloge prihvaća i Vrhovni sud, te na njih sve upućuje žalitelje.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. i 2. ZKP) ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bila počinjene bitne povrede odredaba ZKP ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

I Kž 44/07-7

Kako su razlozi žalbe opt. K. S. djelomično osnovani, a razlozi državnog odvjetnika su osnovani, dok razlozi ostalih optuženika nisu osnovani, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 15. ožujka 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.