Us I-623/2022-8 · Upravni sud u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-623/2022-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice A. D. K. iz V., protiv tuženika Općine Viškovo, općinske načelnice, Viškovo, Vozišće 3, radi postupanja – povrata iznosa sufinanciranja smještaja djeteta u predškolskoj ustanovi, 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Općine Viškovo, općinskog načelnika, KLASA: UP/I-550-01/20-12/702, URBROJ: 2170-35-04/08-22-18 od 26. travnja 2022., te radi usvajanja prigovora tužiteljice od 21. travnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-550-01/20-12/702, URBROJ: 2170- 3504/08-22-18 od 26. travnja 2022. odbijen je prigovor tužiteljice od 21. travnja 2022. godine. Tim je prigovorom zatraženo refundiranje iznosa kojim Općina Viškovo sudjeluje u sufinanciranju smještaja djeteta u redovitome vrtićkom programu, jer tužiteljica zbog opravdanih razloga nije pravovremeno podnijela zahtjev za sufinanciranje za rujan 2020. godine. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je pravomoćnim rješenjem ostvarila pravo na sufinanciranje smještaja djeteta u Dječjem vrtiću .. za kćer M. B. K. za razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. kolovoza 2021. godine. Općina Viškovo zaprimila je 5. studenog 2020. prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje u odnosu na ostvarivanje sufinanciranja i za rujan 2020. godine. Taj prijedlog nije prihvaćen, što je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem, kao i presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 Us I-696/2021-14 od 18. ožujka 2022. godine. Prigovor tužiteljice podnesen je protiv drugog oblika postupanja javnopravnog tijela (čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Međutim, ta vrsta prigovora primjenjiva je u situacijama i pitanjima neobuhvaćenima upravnim postupkom, a tužiteljici je ovdje bila omogućena žalba u upravnom postupku i tužba u upravnom sporu.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost tuženikove i tvrdi, u bitnome, da je tuženik pogrešno protumačio i primijenio zakonske odredbe, te da nije doneseno prvostupanjsko rješenje kojim bi ostvarila dotično pravo i za rujan 2020. godine. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, uz usvajanje predmetnog prigovora tužitelja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. ZUP-om je predviđeno pet vrsta prigovora: prigovor inicijatora pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa, kada javnopravno tijelo utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka (čl. 42.); prigovor stranke upravnog ugovora koja nije javnopravno tijelo, zbog neispunjavanja ugovornih obveza javnopravnog tijela (čl. 154.); prigovor zainteresirane osobe kojoj (u propisanom roku) nije izdana pisana obavijest o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava (čl. 155.); prigovor radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (čl. 156.); prigovor korisnika javnih usluga od postupanja pružatelja javnih usluga (čl. 157. i 158.). Prigovor je uređen i člankom 122. ZUP-a, ali odredbe toga članka ne čine podlogu za definiranje dodatne, zasebne vrste prigovora, već supsidijarno reguliraju postupovnu materiju vezanu uz prigovore uređene drugim odredbama ZUP-a. Očito je da se konkretni tužiteljičin prigovor odnosi na zaštitu od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (čl. 156. ZUP-a).

6. Nadalje, prigovor je redovit pravni lijek u odnosu na materiju ZUP-a što se ne odnosi na upravni postupak, na što tuženik osnovano ukazuje. Za razliku od žalbe (također redovitoga pravnog lijeka, ali u okviru upravnog postupka), prigovor nije opće dopušten pravni lijek, pa se može izjaviti samo u slučajevima propisanim zakonom. Prigovori uređeni ZUP-om pružaju zaštitu izvan upravnog postupka, ali unutar područja upravnog prava (čl. 3. st. 2. i čl. 12. st. 3. ZUP-a, ovdje vezano uz čl. 156. toga Zakona). S druge strane, u odnosu na sva postupanja javnopravnih tijela u okviru upravnog postupka zaštita je osigurana putem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tužbe radi sudske ocjene zakonitosti konačnog rješenja. U odnosu na postupanje koje se može osporavati žalbom, nema mjesta prigovoru. Prigovora nema ni kada žalba u odnosnom slučaju nije dopuštena, ali je riječ o upravnom postupku u kojem se u prvome i jedinom stupnju donosi rješenje, koje je moguće osporavati u upravnom sporu.

7. Nadležna javnopravna tijela odlučila su o prijedlogu tužiteljice za povrat u prijašnje stanje, na način koji je uspješno prošao upravnosudsku provjeru. Pri donošenju odluke o tom prijedlogu, nije bilo potrebe donositi dodatno prvostupanjsko rješenje o sufinanciranju vrtićkog smještaja djeteta za razdoblje u odnosu na koje je prethodno već podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje (rujan 2020.). Podredno, čak i da postoji neki zahtjev stranke o kojem u upravnom postupku nije odlučeno, pravna zaštita osigurana je putem žalbe zbog šutnje uprave u upravnom postupku (čl. 105. st. 2. ZUP-a, vezano uz čl. 101. toga Zakona), a ne putem izjavljivanja prigovora.

8. O predmetnom sufinanciranju, kao i o povratu u prijašnje stanje, odlučuje se u okviru upravnog postupka, što je ovdje i učinjeno. Zbog prethodno iznesenog, osporavanju pritom donesenih odluka nema mjesta primjenom prigovora.

9. Dosad izneseno dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva u ovom upravnom sporu.

10. Premda to, zbog dosad iznesenog, nije odlučno za rješavanje ovog spora, Sud uzgredno primjećuje sljedeće. Tužiteljica selektivno citira ovosudnu presudu od 18. ožujka 2022. donesenu u predmetu povrata u prijašnje stanje, zanemarujući da je tom presudom njen tužbeni zahtjev odbijen zbog nepravodobnosti. Da bi prijedlog za povrat u prijašnje stanje bio usvojen nije, naime, dovoljno da je rok za odnosnu radnju propušten opravdano, već je nužno, između ostalog, da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen pravodobno (čl. 82. ZUP-a).

11. Odluku sadržanu u pravomoćnom rješenju kojim je odlučeno o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje tužiteljica nije, dakle, ovlaštena osporavati prigovorom, već to može učiniti samo primjenom nekog od izvanrednih pravnih lijekova propisanih člancima 123.-132. ZUP-a, pod za to propisanim pretpostavkama. Naknada štete ostvaruje se, pak, u parničnom postupku pred redovnim (općinskim) sudom. Ako tužiteljica inicira primjenu nekog od tih pravnih sredstava u upravnom ili parničnom postupku, ova presuda ni na koji način ne prejudicira ishod odlučivanja o tome.

12. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika od 26. travnja 2022. ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1.

ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 28. rujna 2022.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.