Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld preventive measures due to sufficient suspicion and danger of reoffending.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court's decision to extend preventive measures following a charge of attempted rape. The defendant argued that the factual findings were incorrect and that the danger of reoffending was overstated, citing the passage of time since his last conviction. The court rejected these claims, ruling that the established suspicion of guilt and the defendant's history of violence justified the measures as a lawful alternative to investigative detention.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku; Zakon o kaznenom postupku: Where sufficient suspicion of a crime exists and the danger of reoffending is proven, preventive measures may lawfully replace investigative detention even if the specific type of prior conviction differs, provided the overall risk remains high.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 295/16.-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. kolovoza 2016. broj Kv I-76/16.-7 (K-30/15.-42), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. rujna 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela pokušaja silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. (u pobijanom rješenju pogrešno navedeno: stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom M. K. produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. i to zabrane približavanja oštećenoj A. J. na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s navedenom oštećenicom. Pod točkom II. izreke određeno je da se izvršenje određenih mjera opreza povjerava Policijskoj postaji Ludbreg, dok je pod točkom III. izreke optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.
Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi M. K. po branitelju D. Z., odvjetniku iz V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu te ukine pobijano rješenje“.
II Kž 295/16.-4
Žalba nije osnovana.
Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. protiv optuženog M. K. te je za svoje utvrđenje iznio valjane, jasne i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osnovana sumnja da je optuženi M. K. počinio kazneno djelo pokušaja silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., za koje se tereti u ovom postupku, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora u smislu članka 123. stavka 1. ZKP/08., pa onda i za njegovu zamjenu blažim mjerama. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, kao i za njegovu zamjenu blažim mjerama, dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, a koji proizlazi upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će ocjenu dokaza provedenih na raspravi raspravno vijeće dati prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika nakon provedene rasprave. Stoga su neosnovani opetovani optuženikovi žalbeni navodi kojima, iznoseći u biti svoju obranu, pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret u ovom postupku.
Također neosnovano optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da opasnost od ponavljanja djela na njegovoj strani proizlazi iz njegove ranije višekratne osuđivanosti. Protivno takvim žalbenim navodima, upravo optuženikova ranija višekratna osuđivanost (prema spisu priloženom izvatku iz kaznene evidencije optuženik je u razdoblju od 2001. do 2013. čak u osam navrata osuđivan, između ostalog, i zbog kaznenih djela s elementima nasilja) upućuje na zaključak da njegov dosadašnji život nije bio usklađen s pravnim poretkom te da je svojim ranijim ponašanjem učestalo dolazio u sukob sa zakonom, a što, uz činjenicu da se ponovno na razini osnovane sumnje tereti za počinjene novog kaznenog djela zbog kojeg se vodi ovaj postupak, a kojem je također svojstveno ispoljavanje nasilja, jasno pokazuje da bi on i u budućnosti mogao nastaviti s jednakim obrascem ponašanja.
Međutim, uvažavajući u žalbi istaknute okolnosti da optuženik do sada nije osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, kao i protek vremena od zadnje pravomoćne presude, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza zabrane približavanja oštećenoj A. J. na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s tom oštećenicom. Upravo će se tim mjerama i dalje onemogućavati neposredan kontakt između optuženika i oštećenice te ujedno spriječiti optuženika u daljnjem kriminalnom djelovanju. Time će se ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom, zbog čega je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.
Stoga je, a budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u njemu ostvarene povrede na koje ovaj
II Kž 295/16.-4
drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. rujna 2016.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Slunjski
Vesna Vrbetić, v. r.