Court dismisses appeal against liability for damage caused by dangerous thing under objective liability rules.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal, upholding the lower courts' judgment that the railway company was liable for the death of a cow. The plaintiff argued that the train driver failed to stop despite signals, while the defendant claimed no fault existed and sought exemption under objective liability exceptions. The court ruled that the defendant failed to prove any statutory exemption circumstances and correctly applied the objective liability regime for dangerous things.
Legislator headnote
AI generatedčl. 173., 174., 177. Zakona o obveznim odnosima; Imalac opasne stvari odgovara za štetu po objektivnom kriteriju osim ako dokaže iznimke koje nisu dokazane.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1166/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja V.J. iz R., … , koga zastupa P.S., odvjetnik iz K., protiv tuženog HŽP Z., … , radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženoga protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. siječnja 1992.g. br. Gž 50/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 5. travnja 1991.g. br. P 348/90, u sjednici vijeća održanoj dana 12. siječnja 1993.g.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženoga kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e:
Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 14. siječnja 1992.g. br. Gž 50/92-2 odbijena je kao neosnovana žalba tuženoga protiv presude Općinskog suda u Kutini od 5. travnja 1991.g. br. P 348/90 i potvrđena prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku Hrvatskom željezničkom poduzeću PO Zagreb na na ime naknade štete plati tužitelju iznos od 28.250 HRD zajedno sa pripadajućim kamatama u smislu čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, računajući ove od 5. travnja 1991.g. pa do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 13.800 HRD sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se nižestepene presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Na reviziju tuženoga nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji. Revizija tuženoga nije osnovana.
U toku postupka je utvrđeno da je dana 4. lipnja 1990.g. tužitelj gonio stoku preko čuvanog putnog prijelaza preko željezničke pruge i da je tom prilikom noga jedne od krava upala između dvije šine, da se papak noge zaglavio, da je čuvar putnog prijelaza Z.J. pokušao zaustaviti vlak putem obavještavanja službene osobe na prethodnoj putnoj stanici u G., ali mu se nitko nije javio, pa je nakon toga pokušao osloboditi papak noge krave, ali ni u tome nije uspio. Zatim da je na zvučni signal nadolazećeg vlaka krenuo u susret vlaku pokušavajući ga zaustaviti dajući signal stop, međutim vlak se nije zaustavio niti usporio, pa je punom brzinom naletio na kravu i usmrtio je. Sud je utvrdio da je tužitelju nastala šteta u utuženom iznosu pa je tužbeni zahtjev usvojio.
Drugostepeni sud je u pobijanom presudi u cijelosti prihvatio činjenična utvrđena prvostepenog suda i ocijenio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 173. i 174. u vezi čl. 177. Zakona o obveznim odnosima (koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine" br. 53/91) usvojio tužbeni zahtjev.
Neosnovano tuženi u reviziji ističe da njegova odgovornost u konkretnom slučaju nije odgovornost po objektivnom kriteriju, da je tuženik sa svoje strane poduzeo sve kako bi se izbjegao štetni događaj i da provedenim vještačenjem nije dokazano da bi tuženi počinio bitne propuste koji bi upućivali na njegovu odgovornost.
Prema ocjeni ovog revizijskog suda nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, jer prema odredbama čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima tuženi je u konkretnom slučaju odgovoran za štetu koja je nastala od opasne stvari kao njezin imalac.
Tuženi u toku postupka nije dokazao da bi postojale okolnosti na osnovu kojih bi se u smislu čl. 177. Zakona o obveznim odnosima mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za nastalu štetu.
Prema citiranom zakonskom propisu imalac opasne stvari može se osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, zatim ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete u kojem slučaju bi odgovarao samo djelomično. U konkretnom slučaju tuženi se nije pozvao niti na jednu od navedenih okolnosti, a u toku postupka je dokazano da u radnji tužitelja kao oštećenika nije bilo nikakovih propusta koji bi mogli ukazivati na njegov doprinos nastanku štete.
Iz navedenog razloga ovaj revizijski sud ocjenjuje da su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, a budući da nisu nađene bitne povrede odredaba postupka na
koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju tuženoga kao neosnovanu.
U Zagrebu, 12. siječnja 1993.g.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.