Rev-2976/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2976/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.M. iz Z., . . br. ., koga zastupa punomoćnik dr. D.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Poduzeća V. Inozemna zastupstva p.o. iz Z., ... . br. ., kojeg zastupaju punomoćnici M.H. i M.R., odvjetnici iz Z., radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1993.g. br. Gž 2091/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. studenog 1992.g. br. Pr 980/91-12, u sjednici održanoj dana 24. studenog 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su rješenja tuženika V. - Inozemna zastupstva Z. od 16. kolovoza 1990.g. odnosno 22. kolovoza 1990.g. i Odluka II-stupnja od 17. rujna 1990.g., kojima se proglašava da bi radni odnos tužitelja M.S. prestao zbog izostanka s posla, nezakonita, i slijedom toga se poništavaju.

Tuženi je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni trošak ove parnice u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se drugostupanjska presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP budući da presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu.

Između stranaka nije sporno, da je pobijanim rješenjima tuženika tužitelju prestao radni odnos kod tuženika temeljem odredbe čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, u daljnjem tekstu: ZOPRO).

Utvrđeno je, da je tužitelj bio na bolovanju od 9.VII. do 10.VII. 1990.g. i da je obavijestio dopisom od 6.VII.1990.g. Radnički savjet tuženika, da nastavlja koristiti godišnji odmor iz 1989.g. u trajanju od preostalih 20 radnih dana, te da nije dolazio na posao duže od pet radnih dana uzastopce.

Odredbom čl. 31. st. 3. ZOPRO je propisano, da se godišnji odmor može koristiti u dva dijela, da se prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u tijeku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Odredbom čl. 40. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 19/90) je propisano da se godišnji odmor odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten zbog bolesti u kalendarskoj godini radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja naredne godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i navedene zakonske propise, sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da tužitelj, bez obzira da li je još bio u radnom odnosu kod tuženika u svojstvu direktora ili višeg stručnog suradnika, nije imao pravo koristiti godišnji odmor iz prethodne godine poslije mjeseca lipnja u idućoj godini odnosno u tekućoj godini prema pobijanim rješenjima.

Sud drugog stupnja pravilno se pozvao na odredbu čl. 41. st. 1. Zakona o radnim odnosima, iako je pogrešno naveo da se radi o čl. 31., da se raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje po nadležnim organima poduzeća odnosno poslodavac u skladu s općim aktom, dakle da nitko ne može otići na godišnji odmor bez suglasnosti nadležnog tijela.

Stoga su sudovi nižeg stupnja osnovano prihvatili ocjenu tuženika da je tužitelj neopravdano izostao s posla 5 radnih dana uzastopce i da mu primjenom odredbe čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO prestaje radni odnos kod tuženika bez njegove suglasnosti.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. studenog 1993.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.