Rev-x-1124/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1124/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žapčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj tužitelja G. d.o.o. iz D., protiv tuženika V. K. iz D., zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu C. R. i I. P., odvjetnicima u D., radi naplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1120/14 od 24. rujna 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-862/10-39 od 11. srpnja 2014., u sjednici održanoj 17. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Dužan je tuženik V. K. platiti tužitelju iznos od 43.462,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 2. listopada 1998.g. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

„Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-862/10-39 od 11. srpnja 2014. godine:

a) potvrđuje u dijelu kojim je tužitelju dosuđena svota od 43.462,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 1998. godine do 31. prosinca 2007. godine, b) preinačuje u dijelu kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate na glavni dug za razdoblje od 1. siječnja 2008.godine do dana plaćanja tako da se tužitelju dosuđuju (od 1. siječnja 2008. godine do dana plaćanja) zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.“

Protiv ove presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a.

U konkretnom slučaju proizlazi da tuženik podnosi upravo takvu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP (izvanrednu reviziju) postavljajući slijedeća pitanja:

„- da li je istovjetna Zakonska odredba čl. 387. ZOO i čl. 446. ZOO,

- koji su učinci iste i kako se može nametnuti nekome obveza Zakonske odredbe čl. 446. ZOO kada po toj odredbi nije ništa među ugovornim stranama ugovoreno, niti u odnosu na jednostvarnost pravnog posla izjave se može obvezivati tuženika na nešto što nije izjavio niti kao svoje potpisao,

- može li prvostupanjski sud postupati mimo upute ukidnog rješenja Županijskog suda u konkretnom slučaju iz ukidnog rješenja Gž.419/08.“

Izlažući razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revident ističe da su postavljena pitanja "prevažna za ujednačavanje sudske prakse jer se postavlja pitanje kako tumačiti pojedine odredbe ZOO, u konkretnom slučaju odredbe čl. 387. ZOO. pri čemu ne izlaže nikakve posebne razloge zbog kojih bi odluka u sporu ovisila o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti ističe da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje, a nižestupanjske presude utemeljene su na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem, kao što određeno ni ne navodi propise i druge važeće izvore prava koji se na ta pitanja iznose, radi čega takva revizija ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Osim toga, u svezi postavljenog pitanja "istovjetnosti sadržaja odredba čl. 387. ZOO i čl. 446. ZOO i njihove primjene" za odgovoriti je da odgovor na ta postavljena pitanja daje sam sadržaj ovih zakonskih odredbi koje su već duže vrijeme u uporabi i sadržajno ne ostavljaju nikakve dvojbe, a njihova primjena ovisi o konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa za dopustivost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2.i 3. ZPP obrazlažući razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti da su postavljena pitanja "prevažna za ujednačavanje sudske prakse jer se postavlja pitanje kako tumačiti pojedine odredbe ZOO, u konkretnom slučaju odredbe čl. 387. ZOO„ već revident mora konkretno izložiti uvjerljive i objektivne razloge iz kojih bi se nametao zaključak da je riječ o pitanju o kojemu bi se, u istovrsnim ili usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama, s obzirom na sadržaj zakonske odredbe, opravdano moglo očekivati različitu praksu drugostupanjskih sudova.

Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st.2. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2015.

Predsjednik vijeća

Ivan Mikšić, v.r.