Revt-207/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 207/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., protiv tuženika T. R. d.d. u stečaju, R., kojeg zastupa stečajna upraviteljica N. V. G., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2445/11-3 od 19. travnja 2011., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-305/07 od 23. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2014.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku s osnove naknade štete zbog ozljede na radu, koja se namiruje kao trošak stečajnog postupka, i to u iznosu od 1.257.918,20 kn sa zateznim kamatama po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate koja teče na pojedine iznose navedene u izreci prvostupanjske presude od dospijeća do isplate, te je naloženo tuženiku da tužitelju plati tu tražbinu u roku od osam dana (toč. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zahtijevana zatezna kamata na iznos od 869.515,00 kn od 10. studenoga 2003. do isplate (toč. II.), te je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 390.905,10 kn (toč. III.).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i III., te je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan, dok je glede troškova postupka odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, odnosno podredno da se pobijana ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određenog navedenih u reviziji.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi da postoji njegova tražbina prema tuženiku s osnova naknade štete zbog ozljede na radu koja se namiruje kao trošak stečajnog postupka u visini od 1.257.918,20 kn i to s osnova materijalne štete zbog izgubljene zarade zbog utvrđene djelomične ili potpune nesposobnosti za rad. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11., a niti pak povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, budući da su razlozi pobijane presude jasni, nisu u kontradikciji s provedenim dokazima, a niti presuda ima nedostatak uslijed kojih se ne bi mogla ispitati.

Preinačujući prvostupanjsku presudu sud drugoga stupnja navodi da u smislu odredbe čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, da je tada odgovorna osoba dužna plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu štete za tu štetu. Kod toga prema odredba čl. 188. st. 4. i 5. ZOO novčana renta, kao jedan oblik naknade materijalne štete, može se zahtijevati u jednom ukupnom iznosu ili u slučaju kada dužnik ne da osiguranje koje odredi sud na zahtjev vjerovnika, ili u slučaju kada iz ozbiljnih razloga vjerovnik može zahtijevati da mu umjesto rente dužnik isplati jednu ukupnu svotu.

Obzirom na navedeno sud drugoga stupnja zaključuje da je pretpostavka naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade utvrđenje potpune ili djelomične nesposobnosti za rad.

Nesporno je da je tužitelj stradao na radu još 1993., te da mu je zbog povrede na radu dosuđena nematerijalna šteta. Međutim, u postupku koji je prethodio ovom postupku nije utvrđeno da je kod tužitelja došlo do gubitka radne sposobnosti, bilo potpuno, bilo djelomično, pri čemu činjenica da je nekoj osobi smanjena životna aktivnosti, kao vid naknade nematerijalne štete ne povlači za sobom istovremeno i zaključak da je kod te osobe nastupio gubitak radne sposobnosti.

Drugostupanjski sud dalje navodi da je ocjenu preostale radne sposobnosti, odnosno utvrđenje je li kod tužitelja došlo do gubitka radne sposobnosti, moglo utvrditi nadležno tijelo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 130/10 – pročišćeni tekst), jer je tim propisom reguliran pojam djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno ostvarivanja prava u takvom slučaju. Isto tako navodi se da se gubitak radne sposobnosti ne može ocjenjivati ni prema Zakonu o listi tjelesnih oštećenja, jer pojam tjelesnog oštećenja i gubitak radne sposobnosti nisu identični pojmovi. Ujedno se navodi da je tužitelj bio pozivan od strane nadležnog upravnog tijela radi utvrđenja postojanja radne sposobnosti, pa je prema pravilima o teretu dokazivanja zahtjev tužitelja odbijen.

S navedenom ocjenom drugostupanjskog suda u potpunosti je suglasan i revizijski sud, pri čemu se prema odredbi čl. 396. a ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, revizijski sud može pozvati i na razloge drugostupanjske presude. Stoga se upućuje revident na razloge drugostupanjske presuda, koja će se, prema odredbi čl. 396. a st. 2. ZPP objaviti na internetskim stranicama ovog suda.

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu 19. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.