Rev-117/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 117/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice F. I. iz N. P., zastupane po punomoćnicima V. R. i M. R.-F., odvjetnicima iz K., protiv tuženika F. I. iz D., zastupanog po punomoćniku K.

V., odvjetnici iz K., radi priznanja prava vlasništva nekretnina, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 1. ožujka 1990. br. Gž-146/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 24. ožujka 1989. br. P 1461/87, u sjednici održanoj dana 30. siječnja 1992,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je utvrdjeno da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela kč. br. 4678/34 u naravi kuća br. 907 sa štalom i dvorištem u selu sa 160 čhv upisane u zk. ul. br. 5350 k. o. N. P., s nalogom tuženiku da to prizna i trpi zemljišnoknjižni upis toga prava tužiteljice i naknadi joj parnični trošak u iznosu od 25 CRD i kojim je ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ona u pobijanom (odbijajućem) dijelu ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje o tom dijelu pobijane presude.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestepenim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju čl. 1 i. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske" - dalje ZPP - pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostepeni je sud u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužiteljice. Bio je to dužan samo u odnosu na one njene žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije prema tome, učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tužiteljica, prema sadržaju svoje revizije, posebno ističe.

Suprotno revizijskim prigovorima sudovi su potpuno i istinito utvrdili sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 7. st.

1. ZPP, koju tužiteljica takodjer posebno ističe u reviziji.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi su naime, pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na k.č.br. 1734/3 oranicu ograda kod kuće u selu sa 192 čhv, kč. br. 1734/11 oranicu O. sa 146 čhv, kč. br. 1735/1 kuhinjski vrt kod kuće u selu sa 314 čhv i kč. br. 1736/1 voćnjak kod kuće u selu sa 40 čhv u k. o. N. P., jer doista nije ničim dokazano da bi njen pok. suprug L. F., koji je otac tuženika, te nekretnine darovao obim parničnim strankama, kako to tokom redovnog postupka i ponovno u reviziji tvrdi tužiteljica, već je naprotiv dokazano da je ovaj pravni prednik stranaka iste nekretnine darovao samo tuženiku i to na temelju darovnog ugovora od 15. siječnja 1983. g., koji ugovor je proveden i u zemljišnoj knjizi.

Prigovori revidentice o manama volje darodavca pri sklapanju tog darovnog ugovora koji takav ugovor mogu činiti samo relativno ništavim, nisu od odlučnog značenja, jer relativno ništavi ugovori proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne stranke sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne ponište. Relativno ništavi ugovori ne mogu se pobijati prigovorima u parnici.

Utvrdjeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 30. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš v.r.