Rev-1829/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1829/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Lj. P. iz S., koga zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika Poduzeće PTT P. S., koga zastupa punomoćnik M. V. dipl. pravnik iz S., radi poništenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 29. ožujka 1991. br. Gž- 637/91, kojom je potvrđena u cijelosti odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 27. rujna 1990. br. XXII-S-1784/90, u sjednici održanoj dana 20. studenog 1991,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija i ukidaju presuda Okružnog suda u Splitu od 29. ožujka 1991. broj Gž-637/91, i odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 27. rujna 1990. broj XXII-S-1784/ 90 i predmet vraća prvostepenom Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Splitu br. XXII-S-1784/90, od 27. rujna 1990. g. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je tražio da se ponište kao nezakonite odluke radničkog savjeta tuženika br. … od 24. studenog 1986. i br. … od 23. siječnja 1987. kojima je odbijen zahtjev tužitelja da se uvrsti na odgovarajuće mjesto rang liste te da se tuženik obveze dodijeliti mu odgovarajući stan.

Odbijen je i prijedlog radi određivanja privremene mjere zabranom useljenja u sve sporne stanove do pravomoćnog okončanja postupka.

Presudom Okružnog suda u Splitu od 29. ožujka 1990. br. Gž-637/91 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu XXII-S-1784/90, od 27. rujna 1990. godine.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Ovaj revizijski sud nalazi da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja kojim je tražio da se ponište kao nezakonite odluke Radničkog savjeta tuženika br. … od 24. stduenog 1986. i br. … od 23. siječnja 1987.g. kojima je odbijen zahtjev tužitelja da se uvrsti na odgovarajuće mjesto rang-liste i da se tuženik obveže dodijeliti mu odgovarajući stan.

U ovom sporu, kako se pravilno ističe u pobijanoj presudi za rješenje spornog odnosa odlučno je da li tužitelj ima riješeno stambeno pitanje.

U prvostepenom postupku je utvrđeno da tužitelj sa svojom obitelji koristi stan u S. …, koji je u suvlasništvu njegove sada pok. bake i koji zadovoljava potrebe obiteljskog domaćinstva.

Iz tih utvrđenja oba nižestepena suda zaključuju da tužitelj ima riješeno stambeno pitanje budući da koristi stan koji zadovoljava potrebe obiteljskog domaćinstva tužitelja, pa da tužitelj nije mogao biti uvršten u listu reda prvenstva za dodjelu stana.

Međutim, prema stajalištu ovog revizijskog suda nižestepeni sudovi gube iz vida činjenicu da u postupku nije. utvrđen pravni status tužitelja u odnosu na stan koji koristi, a čemu tužitelj opravdano u reviziji prigovara.

Naime, ukoliko bi tužitelj imao status podstanara ili koristio stan po odobrenju vlasnika do opoziva, utoliko bi se radilo zaista o slučaju kada tužitelj nije radnik koji ima riješeno stambeno pitanje i odluke nižestepenih sudova ne bi bile zakonite i pravilne.

Prema tome nije u ovom slučaju bilo dovoljno utvrđenje nižestepenih sudova da tužitelj s obitelji koristi određeni stambeni prostor i da mu je taj stambeni prostor odgovarajuće veličine, pa je ostvaren istaknuti razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je i odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Radi toga je reviziju tužitelja valjalo prihvatiti, ukinuti obje nižestepene odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje na temelju čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

Budući da iz utvrđenja činjenica ne proizlazi da je si guran zaključak sudova valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.