Rev-2461/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2461/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ilije Čuljata i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz R., kojeg zastupa M. Š., odvjetnik iz R., protiv tuženice A. d.d. P., koju zastupa punomoćnik L. S., dipl. pravnica, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž- 245/94 od 14. ožujka 1994., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Puli br. P- 1665/93 od 13. siječnja 1994., u sjednici održanoj dana 5. lipnja 1996.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice se prihvaća i ukidaju presuda Županijskog suda u Puli br. Gž-245/94 od 14. ožujka 1994. i međupresuda Općinskog suda u Puli br. P-1665/93 od 13. siječnja 1994. i predmet vraća Općinskom sudu u Puli na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Međupresudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženica odgovorna za štetu tužitelju koja je nastala eksplozijom od 10. rujna 1992. u staklarskoj radnji S. u R. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena međupresuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja.

Sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio je reviziju protivnoj strani i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete temeljem ugovora o osiguranju imovine. Tužitelj smatra da je osiguranjem pokriven i rizik eksplozije izazvane ručnom obrambenom bombom "kinder jaje" kojom je prouzročena šteta u staklarskoj radnji tužitelja dana 10. rujna 1992. godine.

Tuženica prigovara da je šteta prouzročena ratnim operacijama slijedom čega nije dužna naknaditi štetu tužitelju a temeljem odredbe čl. 931. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94, u daljnjem tekstu: ZOO) čija primjena je predviđena čl. 36. Općih uvjeta za osiguranje tuženika a po kojim uvjetima je zaključen između stranaka ugovor o osiguranju.

Niži sudovi utvrđuju, da se ne radi o ratnoj šteti, kad je eksploziv bacila nepoznata osoba iz nepoznatog motiva, a u vrijeme (rujan 1992.) kad u gradu Rijeci nije bilo ratnih operacija i pobuna.

Sud prvog stupnja nije raspravio i utvrdio sve okolnosti potrebne za pravnu kvalifikaciju štetne radnje kojom je šteta prouzročena a kako će biti naprijed izneseno. U vrijeme kad je šteta nastala država je bila izložena ratnim operacijama i pobunama. Pod pojmom ratne operacije ili pobune treba smatrati i eksploziju izazvanu ručnom bombom, ako je počinjena u ratne odnosno pobunjeničke ciljeve ili je sa tim ciljevima u svezi, pa je za svaki slučaj potrebno posebno utvrditi sve potrebne okolnosti, da bi se moglo ocijeniti da li štetnu radnju treba pravno kvalificirati kao građanski delikt, štetu od terorističke akcije ili kao ratnu štetu. Terorističke akcije koje se vrše u vrijeme rata također mogu biti i ratna šteta ako su u svezi sa ratnim operacijama ili pobunama a posebno ako su učestale i brojne.

Dakle, u postupku treba utvrditi sve potrebne okolnosti konkretnog slučaja, a posebno da li su se akti nasilja zbivali na području grada Rijeke, te da li su bili brojni i učestali te na koji način su se zbivali, ako su se zbivali, a posebno u vrijeme kad se zbila štetna radnja i nakon što se sve potrebne okolnosti utvrde treba odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu štete odnosno o prigovoru tuženice da se radi o ratnoj šteti slijedom čega tužitelju ne odgovara za štetu.

Iz iznesenih razloga slijedi da je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je istakla revidentica u svojoj reviziji slijedom čega je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.