Rev-640/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 640/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz S., koga zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tužene ZOIO C. Z., Filijala motornih vozila Z., koju zastupa punomoćnik B. O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. br. Gž-6885/91-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 1990. br. Pn-327/88, u sjednici održanoj dana 26.svibnja 1992.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud obvezao tuženu da tužitelju isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 29.600 HRD,sa zakonskom kamatom i da mu plati parnični trošak u iznosu od 5.604 HRD, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (koji je glasio na iznos od 55.000 HRD) tužitelj odbijen.

Drugostepeni je sud djelomično uvažio žalbu tužitelja te mu dosudio, na ime naknade štete još i iznos od 14.400 HRD, sa kamatom (ukupno 44.000 HRD) i daljnji parnični trošak u iznosu od 3.732 HRD (ukupan trošak 9.336 HRD), a preostali dio zahtjeva tužitelja odbio.

Protiv drugostepene presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava,te predlaže da se obje nižestepene presude preinače i tužitelju dosudi u cijelosti utuženih 55.000 HRD sa kamatom i ukupno zatraženi parnični trošak.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđenih 44.000 HRD predstavlja 80% nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći, kada je bio suputnikom u automobilu kojim je upravljao osiguranik tužene. Sudovi su tužitelju dosudili 80% od utuženih 55.000 HRD, navodeći da je i tužitelj pridonio štetnom događaju za 20% pristajući da se vozi sa vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola (koncentracija) l,30% apsolutnog alkohola u krvi) a znajući za njegovu alkoholiziranost, jer je prije vožnje bio u društvu sa vozačem, kad je ovaj konzumirao alkohol.

Osiguranik tužene je proglašen krivim za krivično djelo iz čl. 163. st. 1. Krivičnog zakona Hrvatske (osuđen na novčanu kaznu) jer je vozio u pripitom stanju.

Tužitelj u reviziji ističe (ponavlja i ranije navedeno) da nema podijeljene odgovornosti jer da je osiguranik tužene u njegovoj prisutnosti konzumirao male količine alkohola, kroz duže vremensko razdoblje, pa da stoga on (tužitelj) nije mogao steći dojam da je vozač pripit i nesposoban za sigurnu vožnju.

Koncentracija apsolutnog alkohola u krvi kod vozača utvrđena u krivičnom (i ovom) postupku je tolika, da je tužitelj u društvu sa vozačem dok je ovaj konzumirao alkohol - kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi - mogao i morao znati da je osiguranik tužene nesposoban za sigurnu vožnju i upravo zbog konzumiranog alkohola, pa je pristavši na vožnju s njim pridonio da šteta nastane za 20% kako su to pravilno također ocijenili nižestepeni sudovi u smislu odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima.

Pravilno su dakle sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužitelju dosudili 80% od štete koju je pretrpio, a kako ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje: ZPP) nije ustanovio da bi se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, to je revizija odbijena kao neosnovana i presuđeno je kao u izreci po čl. 393.

ZPP.

U Zagrebu, 26. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.