I Kž-645/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 645/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, Potrebica Ante i Plazonić Stanka, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. O.Ž., zbog krivičnog djela pronevjere iz čl. 229. st. 3. KZH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 1991. K 18/91-22, u sjednici održanoj 23. prosinca 1992, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske P.B.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba opt. O.Ž., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. O.Ž. zbog krivičnog djela pronevjere iz čl. 229. st. 3. KZH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa, primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. t. 1. Krivičnog zakona SFRJ koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju članka 66. stavak 1. i 2. KZJ optuženiku je izrečena mjera sigurnosti, zabrane obavljanja poziva djelatnosti ili dužnosti u svezi s raspolaganjem, upotrebom, upravljanjem, ili rukovanjem društvenom imovinom ili sa čuvanjem te imovine u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, odluke o krivičnim sankcijama, troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

I Kž 645/91

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužitelj Hrvatske, vraćajući spise, prema članku 370. stavak 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:ZKP), stavio je prijedlog, da se žalba optuženika uvaži, te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na temelju članka 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/91) optuženik i njegov branitelj nisu obaviješteni o sjednici vijeća.

Žalba je osnovana.

Optuženik osnovano dovodi u sumnju utvrdjenje prvostepenog suda, da je on prisvojio svotu od 150.735,50 hrvatskih dinara.

Nesporno, iz tijeka dosadašnjeg postupka proizlazi, da je prvostepeni sud 29. siječnja 1991. godine pismenom naredbom (list 132) odredio H.Z., knjigovodstvenom vještaku iz B., da provede knjigovodstveno vještačenje, dajući mu u zadatak, da nakon pregleda dokumentacije i druge evidencije u poslovanju optuženika, utvrdi točnu visinu manjka, za razdoblje od 31. ožujka do 30. listopada 1990. godine, te da u svezi s tim, s osobitom pažnjom provjeri pravilnost zaduživanja i razduživanja.

Nešto kasnije, 7. veljače 1991. godine, u prostorijama Poljoprivredne zadruge Virje, u povodu povjerenog knjigovodstvenog vještačenja, u prisutnosti istražnog suca i optuženika, knjigovodstveni vještak iskazao je medju ostalim (list 134),da s obzirom na veliki broj dokumenata (blizu tisuću) i dakako zbog mnoštva knjiženja u poslovnim knjigama, još ne može reći koliki je točno manjak, odnosno da će to dati u daljnjem roku od 20 dana u svom nalazu i mišljenju.

Medjutim, u svom nalazu i mišljenju od 28. veljače 1991. godine (list 136 - 144) knjigovodstveni vještak medju ostalim navodi (list 137), kako se predmet vještačenja sastojao glede poslovne dokumentacije, te knjiga Poljoprivredne zadruge Virje i optuženika o zaduženju i razduženju od 31. ožujka do 30. listopada 1990. godine, da bi kasnije, glede utvrdjenja manjka naveo, da je usporedbom oko 50% od proknjiženih stavaka u poslovnim knjigama Poljoprivredne zadruge Virje utvrdio utvrdjeno identično knjiženje dokumentacije zaduženja i razduženja, s objašnjenjem, da bi 100% usporedba stavaka (zbog nekoliko tisuća dokumenata) bila neracionalna, te da je provjerom tog dijela dokumentacije optuženik i neažurnim načinom knjiženja u svojoj knjizi (list 139 i 199), za potrebe prodavaonice proknjižio svu dokumentaciju zaduženja i razduženja prodavaonice kao i knjigovodstvo.

Takav stav knjigovodstvenog vještaka, koji je prihvatio i prvostepeni sud, samo je pretpostavka, koja za sada nije i potvrdjena, te se kao takva, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostepenog suda, ne može prihvatiti.

I Kž 645/91

Naime, optuženik u svojoj obrani konzistentno poriče da je prisvojio novac, što ponavlja i u žalbi, te konstantno tvrdi da je manjak posljedica greške prilikom preuzimanja robe kod zaduživanja trgovine, što za sada, zbog pregleda 50% dokumentacije, nije razjašnjeno. Uz to optuženik ponavlja, da je u odredjenoj mjeri uzrok manjka i njegov nedovoljno kontrolirani posao oko pripreme hrane za prodaju, što knjigovodstveni vještak, kako je iskazao, u vrijeme vještačenja takodjer nije imao u vidu (list 199). U svezi s tim svj. Š.I., kuharica, medju ostalim je iskazala (list 211), da je iz škrinje u posebnoj prostoriji i sama uzimala meso, kad to optuženik nije mogao, što bi napisala na jedan papirić i dala optuženiku, ne znajući je li to i optuženik za sebe negdje zapisao.

Osim toga, za sada, nije bez značaja, da je knjigovodstveni vještak na glavnoj raspravi iskazao (list 199), da je moguće, da optuženik zbog neažurnog vodjenja knjige zaduženja (da je po koji mjesec kasnio s upisom), nije u zaduženju naveo pravu cijenu robe, kojom je bio zadužen, jer su se tijekom njegovog zaduživanja cijene mijenjale.

S obzirom na izloženo, optuženik s pravom ukazuje da je činjenično stanje nepotpuno utvrdjeno. Suprotno shvaćanju prvostepenog suda, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostepenog suda, za sada, nije isključeno da je barem dio manjka mogao nastati kao posljedica propusta kod zaduživanja trgovine, osobito suhomesnatim proizvodima (gdje je, kako navodi optuženik, odstupanja bilo, koja je on kad je uočio naknadno ispravljao), jer je knjigovodstveni vještak pregledao samo 50% dokumentacije, što nije dovoljno za analizu i pravilno utvrdjenje manjka.

Dakle, ako je dio manjka posljedica greške u zaduživanju ili u pripremi hrane za prodaju, što se ne može, ne uzimajući to u obzir, otkloniti pregledom samo 50% dokumentacije, odnosno optuženik ne bi mogao biti oglašen krivim i za tako nastali manjak, što može biti od utjecaja i na pravnu oznaku djela.

Kako za sada, s obzirom na sadašnje stanje stvari, nisu isključeni objektivni uzroci manjka, koji dovode u pitanje sadašnju odgovornost za krivično djelo pronevjere iz čl. 229. st. 3. KZH, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostepeni sud, našao je, da zbog svega toga, uvaženjem optuženikove žalbe zbog nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, treba na temelju članka 385. stavak 1. ZKP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

U ponovnom sudjenju sud prvog stupnja utvrdit će, ponovnim i potpunim knjigovodstvenim vještačenjem i drugim izvedenim dokazima, je li istinita istaknuta obrana optuženika, da je manjak u njegovoj trgovini posljedica greške prilikom preuzimanja robe kod zaduživanja trgovine. Tek nakon toga, u zavisnosti od rezultata izvedenih dokaza, izvest će se konačni zaključak, koliki je manjak i što je uzrok tom manjku, odnosno ako je optuženik stvarno prisvojio novac i druge pokretne stvari, koje su mu bile povjerene u

I Kž 645/91

trgovini, odnosno je li takvim prisvajanjem pribavljena imovinska korist kojoj vrijednost premašuje 50.000 hrvatskih dinara, u smislu članka 229. stavak 3. KZH.

U Zagrebu, 23. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)