Croatian Supreme Court dismisses pension arrears claim due to prior administrative decision ending benefit rights.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's revision against a lower court ruling that rejected her claim for unpaid pension arrears. The plaintiff argued for payment of 119,084.00 KN for the period between January 1992 and August 2000, but the administrative authority had previously terminated her pension rights for that exact period. The court held that since the right to the pension was definitively established in a prior administrative decision, the court lacked jurisdiction to re-evaluate the legality of that termination in the civil suit.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. a. ZPP; čl. 12. st. 1. ZPP; When a prior final administrative decision has determined the existence or non-existence of a pension right, the court cannot re-examine the legality of that administrative act in a subsequent civil action for payment of arrears.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 970/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr sc.Andrije Erakovića, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. R. iz S. B., …, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., dipl. iur., radi isplate mirovine, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi broj: Gž-1270/06-2 od 6. lipnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj: P-649/04-14 od 15. ožujka 2006., u sjednici održanoj dana 24. rujna 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan platiti tužiteljici iznos od 119.084,00 kn na ime neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 1. kolovoza 2000.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99. i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U reviziji nije određeno navedena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koju bi učinili sudovi nižeg stupnja.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati 119.084,00 kn na ime mirovine za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 1. kolovoza 2000. u kojem joj mirovina nije isplaćivana.
U postupku je utvrđeno:
- da je rješenjem tuženika broj: IN-MO-MS 11571, OB: 03121426561 od 6. svibnja 2002. riješeno da se tužiteljici obustavlja isplata mirovine s danom 31. prosinca 1991. (točka I.), a da joj se uspostavlja isplata mirovine s danom 1. kolovoza 2000. (toč. II.) te da se odbija zahtjev za isplatu mirovine za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 31. srpnja 2000.,
- da tužiteljica protiv rješenja tuženika o obustavi isplate mirovine od 6. svibnja 2002. nije uložila žalbu, pa slijedom toga ni pokrenula upravni spor,
- da je tužiteljici u razdoblju od 1. travnja 1992. do 31. ožujka 1997. te od 25. rujna 1998. do 30. travnja 2000. isplaćivana mirovina od strane Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala D.,
- da je tužba podnesena sudu 16. travnja 2002.
Pravilno su postupili sudovi nižeg stupnja kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Na sporni odnos među strankama primjenjuje se Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 5789, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94. i 59/96) i Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04), koji je u primjeni od 1. siječnja 1999., a imajući na umu da tužiteljica traži isplatu obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 1. kolovoza 2000. U smislu odredbe čl. 130. st. 2. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju dospjele mirovine koje nisu isplaćene zbog okolnosti koje je prouzročio sam korisnik mogu se naknadno isplatiti za tri godine unatrag od podnošenja zahtjeva za isplatu. Prema odredbi čl. 87. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju dospjela primanja po osnovi mirovinskog osiguranja koja nisu isplaćena zbog okolnosti koje je izazvao korisnik primanja, kao što je nedostavljena obavijest o promjeni adrese, nedostavljena potvrda o životu ili neobnovljena punomoć i drugo, mogu se naknadno isplatiti najviše 12 mjeseci unatrag, računajući od dana podnošenja zahtjeva.
Ovim odredbama određeno je vremensko razdoblje, računajući od podnošenja zahtjeva unatrag, za koje se može zahtijevati isplata mirovina koje nisu isplaćene. Tužiteljica je 19. srpnja 2000. podnijela zahtjev za uspostavu isplate mirovine i o tom njezinom zahtjevu je riješeno u upravnom postupku rješenjem broj: IN-MO-MS 11571, OB: 03121426561 od 6. svibnja 2002. tako što joj je uspostavljena isplata mirovine od 1. kolovoza 2000. U tom rješenju su navedeni razlozi zbog kojih je obustavljena isplata mirovine s danom 1. siječnja 1991. tj. nemogućnost isplate zbog obustave platnog prometa, nemogućnost provjere adrese i boravišta. Utvrđeno je također da je tužiteljica primala mirovinu od 1. travnja 1992. do 31. ožujka 1997. te od 25. rujna 1998. do 30. travnja 2000. od Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj, te su navedeni razlozi zbog kojih tužiteljica ne može ostvariti pravo na isplatu i od tog Fonda i od tuženika.
Tužiteljica navodima u reviziji zapravo ne ukazuje na nepravilnu primjenu materijalnog prava od strane sudova nižeg stupnja nego na to da joj je pogrešno obustavljena isplata mirovine od 1. siječnja 1992. do 1. kolovoza 2000. rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, dakle, ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u to1m rješenju donesenom u upravnom postupku. Pritom se već u tužbi navodi da je o «ovakvim zahtjevima nadležan odlučivati sud prema ustaljenoj sudskoj praksi». O zahtjevu za isplatu svote novca zaista je nadležan odlučivati sud. Sudovi nižeg stupnja nisu ni otklonili svoju nadležnost. U rješenju ovog suda broj Rev-409/97 od 27. kolovoza 1997., koje je tužiteljica priložila uz tužbu da bi potkrijepila svoje argumente, jasno je navedeno da su sudovi nižeg stupnja nadležni suditi zbog toga što se ne radi o priznavanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, jer je o tom pravu u upravnom postupku već odlučeno, nego zahtjevu za ostvarenje novčanog prava priznatog konačnim rješenjem tuženika.
Sud nije nadležan odlučivati o tome pripada li određenoj osobi pravo na mirovinu ili ne, jer se o tome odlučuje u upravnom postupku, već može odlučiti o osnovanosti zahtjeva za isplatu, dakle, o novčanoj tražbini po osnovi mirovine. Zahtjev za isplatu može biti prihvaćen pod pretpostavkom (a) da je pravo na mirovinu utvrđeno (priznato) rješenjem donesenim u upravnom postupku (dakle, da postoji pravna osnova) i (b) da mirovina nije isplaćena za razdoblje za koje se traži isplata.
U konkretnom slučaju rješenjem od 6. svibnja 2002. utvrđeno je da se tužiteljici obustavlja pravo na mirovinu od 31. prosinca 1991. pa do 31. srpnja 2000., pa sud ne može prihvatiti kao osnovan zahtjev za isplatu jer za to nema pravne osnove. Treba reći da navedeno rješenje ima pouku o pravnom lijeku, tj. da se protiv njega može izjaviti žalba Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi u Zagrebu. Tužiteljici je stajao na raspolaganju drugi put pravne zaštite (upravni postupak i upravni spor), ako je smatrala da joj je nezakonito obustavljena mirovina. Sud u parničnom postupku nije ovlašten preispitivati zakonitost i pravilnost akata donesenih u upravnom postupku.
Kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno (čl. 12. st. 1. ZPP). U konkretnom slučaju o prethodnom pitanju pripada li tužiteljici pravo na obiteljsku mirovinu za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 1. kolovoza 2000. ovisi odluka suda u ovom sporu, tj. odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu svote od 119.084,00 kn. Sud međutim nije mogao riješiti to pitanje ni kao prethodno pitanje zbog toga što je o njemu već riješeno pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Slavonskom Brodu od 6. svibnja 2002., a osim toga propisima kojima se uređuje mirovinsko osiguranje o pravima iz mirovinskog osiguranja odlučuje se u upravnom, a ne u sudskom postupku
Valjalo je zbog tih razloga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
U Zagrebu, 24. rujna 2008.
Predsjednica vijeća:
Katarine Buljan, v.r.