Gzp-527/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 527/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. Z. iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 12. travnja 2008., dana 31. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se predlagatelju M. Z. iz P. primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 12.500,00 (dvanaesttisućapetsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 12. travnja 2008. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) u kojem navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Puli pod poslovnim brojem Gž-1240/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Puli poslovni broj P- 287/02 (raniji poslovni broj P-848/97), očitovanja Županijskog suda u Puli od 16. svibnja 2008. i naknadno pribavljene dostavnice o primitku drugostupanjske presude utvrdio sljedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja:

- tužitelj M. Z. (ovdje predlagatelj) je 9. travnja 1997. podnio tužbu Općinskom sudu u Puli protiv tuženika T. B. d.d. radi isplate iznosa od 42.000,00 kuna na ime manje isplaćene plaće u periodu od 7. travnja 1994. godine do 30. ožujka 1997.,

- do 6. studenog 1997. održana su dva ročišta; tuženik je podnio odgovor na tužbu; tužitelj je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem,

- na ročištu 10. ožujka 1998. se raspravljalo o predmetu spora; tuženik je pozvan da dostavi potrebnu dokumentaciju koja je dostavljena 16. rujna 1998.,

- na ročištu 21. listopada 1998. tuženik je predao u spis podnesak sa prilozima, a tužitelju je naloženo da se na isti u roku od 8 dana očituje,

- rješenjem od 25. studenog 1998. tužitelj je pozvan da postupi sukladno raspravnom rješenju od 21. listopada 1998.,

- na ročištu 4. ožujka 1999. je riješeno da će se izvesti dokaz financijskim vještačenjem, a nalaz i mišljenje vještaka je dostavljen sudu 14. lipnja 1999.,

- na ročištu 25. listopada 1999. stranke su iznijele primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je riješeno da će se izvesti dokaz dopunskim vještačenjem, a dopunski nalaz i mišljenje je dostavljen sudu 24. veljače 2000.,

- slijedeća ročišta su održana 14. travnja 2000., 27. travnja 2000. i 31. kolovoza 2000., a ročište od 17. srpnja 2000. je odgođeno na prijedlog punomoćnika tuženika,

- na ročištu 6. prosinca 2000. je izveden dokaz saslušanjem svjedoka, a na ročištu 19. siječnja 2001. je izveden dokaz saslušanjem stranaka te je glavna rasprava zaključena i donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i djelomično odbijen,

- protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, a Županijski sud u Puli je, odlučujući o navedenoj žalbi, 21. siječnja 2002. donio rješenje poslovni broj Gž-1468/01 kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Puli od 19. siječnja 2001. i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje,

- na ročištu 13. veljače 2002. je izveden dokaz saslušanjem svjedoka; tuženik je pozvan da u roku od 15 dana dostavi pisano očitovanje što je isti i učinio podneskom od 11. ožujka 2002.

- tužitelj se očitovao podnescima od 3. travnja 2002. i 23. travnja 2002., a podneskom od 20. svibnja 2002. je postavio konačni tužbeni zahtjev,

- na ročištu 23. svibnja 2002. je riješeno da će se izvesti dokaz saslušanjem tužitelja; tužitelj je pozvan da se u roku od 8 dana očituje i konačno specificira tužbeni zahtjev što je isti i učinio podneskom od 5. lipnja 2002.,

- na ročištu 20. lipnja 2002. je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, a na ročištu 16. srpnja 2002. je izveden dokaz saslušanjem svjedoka,

- na ročištu 23. prosinca 2002. je riješeno da će se izvesti dokaz dopunskim financijskim vještačenjem,

- vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 17. travnja 2003.,

- na ročištu 28. svibnja 2003. se raspravljalo o predmetu spora,

- dana 16. prosinca 2003. zaprimljen je podnesak tuženika na koji se tužitelj očitovao podneskom od 22. siječnja 2004.,

- na ročištu 3. veljače 2004. je riješeno da će se provesti vještačenje po drugom vještaku financijske struke,

- vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 21. listopada 2004.,

- na ročištu 13. siječnja 2005. tuženik je pozvan da dostavi potrebne isprave; riješeno je da će se provesti dopunsko vještačenje, a tužitelj je pozvan da nakon dopunskog nalaza i mišljenja vještaka konačno specificira tužbeni zahtjev,

- tuženik je 31. siječnja 2005. dostavio podnesak s prilozima,

- rješenjem od 7. rujna 2005. određeno je da će se provesti dopuna financijskog vještačenja, a vještak je 21. studenoga 2005. dostavio dopunu nalaza i mišljenja,

- tuženik je podneskom od 9. veljače 2006. stavio primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja vještaka na koje se vještak očitovao 18. travnja 2006.,

- tužitelj je podneskom od 19. travnja 2006. uskladio tužbeni zahtjev,

- vještak se na primjedbe tuženika od 8. svibnja 2006. očitovao 16. svibnja 2006.,

- na ročištima 17. svibnja 2006. i 1. lipnja 2006. se raspravljalo o predmetu spora,

- na ročištu 11. srpnja 2006. je izveden dokaz saslušanjem svjedoka; vještak je iznio dopunu nalaza i mišljenja te je glavna rasprava zaključena,

- na ročištu 26. srpnja 2006. je objavljena presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i djelomično odbijen,

- protiv navedene presude stranke su podnijele žalbe te je spis dostavljen Županijskom sudu u Puli na žalbeni postupak,

- Županijski sud u Puli je presudom poslovni broj Gž-1240/07 od 28. veljače 2008. potvrdio prvostupanjsku presudu od 26. srpnja 2006.,

- navedena presuda je opremljena Općinskom sudu u Puli 16. svibnja 2008., a punomoćniku tužitelja je dostavljena 29. svibnja 2008.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, iako je predlagatelj podnio tužbu 9. travnja 1997., kao pravno relevantno razdoblje uzima se razdoblje od 6. studenog 1997., budući da je dana 5. studenog 1997. godine stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02). Iz navedenog proizlazi da se radi o pravno relevantnom razdoblju koje počinje teći od 6. studenog 1997. i u ovom slučaju (s obzirom da je postupak dovršen) traje do 29. svibnja 2008. kada je punomoćnik predlagatelja primio presudu Županijskog suda u Puli kojom je postupak pravomoćno okončan, pa se radi o razdoblju od 10 (deset) godina, 6 (šest) mjeseci i 23 (dvadesettri) dana.

Prema ocjeni ovog suda, iako je prvostupanjski sud održao brojna ročišta, proveo dva financijska vještačenja i više dopuna vještačenja, izveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka te donio dvije meritorne odluke, postupak nije vođen dovoljno učinkovito, a velik broj održanih ročišta ukazuje na to da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka i načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) te nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta. Osim toga, u konkretnom slučaju se radi o postupku u parnici iz radnog odnosa u kojem je sud sukladno odredbi 434. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08) uvijek, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

Prema ocjeni ovog suda, radi se o predmetu koji je činjenično složen s obzirom na potrebu provođenja opsežnog dokazivanja (provođenje dva financijska vještačenja, više dopunskih vještačenja, saslušanje vještaka, svjedoka, stranka te uvida u opsežnu dokumentaciju). Međutim, navedena okolnost ne može opravdati duljinu trajanja predmetnog postupka.

Predlagatelj, kao tužitelj, je doprinio duljini trajanja predmetnog postupka jer nije u ostavljenom roku postupio sukladno rješenju suda od 21. listopada 1998.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je duljinom trajanja predmetnog sudskog postupka i postupanjem sudova predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (12.500,00 kn) ovaj sud je odredio uzimajući u obzir duljinu trajanja postupka, ponašanje predlagatelja, složenost, vrstu i prirodu konkretnog spora te činjenicu da je postupak u međuvremenu i pravomoćno okončan, a uvažavajući pri tom socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. ožujka 2009.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.