I Kž-1123/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1123/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2010., br. K-144/10, u sjednici održanoj 3. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. K. te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. M. K. zbog jednog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ u svezi s čl. 33. KZ, te dva kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ u svezi s čl. 33. KZ za koja je djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i devet mjeseci.

Protiv te presude osobnu žalbu podnio je optuženik zbog žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i da mu se izrekne blaža kazna zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06), predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženika nije osnovana.

Razmotrivši odluku o kazni, prema izloženom žalbenom prigovoru žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi primijenjeno vrednovane sve okolnosti o

I Kž 1123/10-4

kojima ovisi vrsta i mjera kazne, cijeneći u tom sklopu naročito izražene olakotne okolnosti u vidu optuženikovog priznanja djela, kajanja za počinjena djela, mlađu životnu dob optuženika, ali i izrazito deprivirajuće obiteljske prilike u kojima je optuženik odrastao i koje su utjecale na formiranje njegove ličnosti. Pritom posve s pravom sud prvog stupnja naznačuje razloge zbog kojih ne uzima optuženikovu raniju osuđivanost kao otegotnu okolnost.

Sve tako utvrđene okolnosti, ali i okolnosti konkretnog slučaja, ukazuju i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda da će se pojedinačno utvrđenim kaznama, i to pod toč. 1. za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. u svezi sa čl. 33. KZ u trajanju od dvije godine, a pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude za kaznena djela iz čl. 218. st. 1. u svezi sa čl. 33. KZ u trajanju od šest mjeseci za svako djelo, te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i devet mjeseci, ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 6. u svezi s čl. 50. KZ.

Nije stoga osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

U žalbi optuženik naznačuje da činjenica njegove ubrojivosti tijekom postupka doduše nije bila sporna, ali u žalbi navodi da je u vrijeme počinjenja djela bio pod utjecajem tableta i alkohola, što kompromitira njegovu ubrojivost.

Iz izloženog proizlazi da žalitelj smatra da je u tom segmentu činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

Međutim, žalbu iz te žalbene osnove ne može podnijeti onaj optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim (čl. 363. st. 7. ZKP), a jedine nove činjenice i nove dokaze koje je ovlašten žalitelj iznijeti (s obzirom da je priznao osnovanost svih točaka optužbe), mogu se odnositi samo na one dokaze koji isključuju protupravnost njegovog postupanja ili krivnju, ako je za njih saznao nakon donošenja presude, što ovdje nije slučaj.

Nije stoga ni u tom dijelu osnovana žalba optuženika.

Nakon što je presuda ispitana u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a i utvrđeno da sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen zakon, slijedom svega izloženog presuđeno je na temelju čl. 387. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 3. ožujka 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.