I Kž-435/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 435/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, Žarka Dundovića, mr. sc. Marina Mrčele i Ileane Vinja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, u nastavku: KZ), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. N. P. i opt. D. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2009. broj K- 106/08, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e :

Žalbe državnog odvjetnika, opt. N. P. i opt. D. B. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-106/08 od 27. ožujka 2009. godine opt. N. P. i opt. D. B. oglašeni su krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, te su uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c/ KZ osuđeni na kazne zatvora, svaki u trajanju od po dvije godine i šest mjeseci, u koje kazne im je temeljem čl. 63. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. N. P. od 14. veljače 2008. godine pa nadalje, a opt. D. B. od 13. veljače 2008. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 76. KZ, prema obojici optuženika primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, koja mjera im može trajati najdulje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Prema optuženicima je temeljem čl. 80. i čl. 73. st. 7. KZ primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta (opojne droge, vaga za precizno mjerenje, te predmeta koji su u svezi sa kaznenim djelom za koje su osuđeni), a sve prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta.

I Kž 435/09-4

Konačno, temeljem čl. 122. st. 1. ZKP, optuženici su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 2.000,00 kn, a pored toga i troškove vještačenja, te druge troškove iz čl. 119. st. 2. toč. 7. ZKP-a.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, te optuženici N. P. i D. B..

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se opt. N. P. i opt. D. B. osude na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

Opt. N. P. žalbu je podnio po branitelju J. R., odvjetniku u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. D. B. žalbu je podnio po braniteljici po službenoj dužnosti V. G., odvjetnici u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Izjašnjavajući se o žalbama Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjenici V. L., podneskom broj KŽ-DO-896/09 od 4. lipnja 2009. godine, predlaže prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a žalbe optuženika odbiti kao neosnovane.

Žalbe državnog odvjetnika, opt. N. P. i opt. D. B. nisu osnovane.

O žalbama opt. N. P. i opt. D. B. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

Prvostupanjski sud iz činjenice da je opt. N. P. djelatnicima policije dragovoljno izručio opojnu drogu heroin u ukupnoj količini od 28,55 grama pakiranu u četiri paketića sadržaja 15,56 grama, 7,57 grama, 3,09 grama te 0,45 grama, zatim 0,25 grama saharoze, 28 heptanona te tri vage sa tragovima heroina i kokaina, pravilno zaključuje da je ovaj optuženik inkriminiranu drogu, osim za vlastite ovisničke potrebe, držao i radi daljnje prodaje, te da su mu u tu svrhu služile vage za precizno mjerenje. Stoga s pravom ne prihvaća njegovu obranu, koju sada ponavlja i u žalbi, da je precizne vage imao kako bi kontrolirao težine opojne droge koju je kupovao od svojih dobavljača, jer je neuobičajeno i nelogično da onaj koji ide kupovati drogu nosi sa sobom vagu. Kako je žalitelj N. P. inkriminiranu drogu platio 5.400,00 kn, to je pravilan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj sud, da bez prodaje opojne droge nije mogao smoći sredstva za kupovinu tako velikih količina opojne droge za svoje ovisničke potrebe.

Iste razloge prvostupanjski sud pravilno iznosi i za žalitelja D. B., kod kojega je također pronađena i oduzeta veća količina opojne droge heroin od ukupno 53,35 grama kao i precizna vaga sa tragovima heroina i kokaina, i čije su dnevne ovisničke potrebe preko 2 grama heroina, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ovaj optuženik inkriminirane količine heroina držao kako za vlastite potrebe, obzirom da je ovisnik o heroinu, tako i radi daljnje prodaje, a sve kako bi daljnjom prodajom došao do novca za kupovinu novih količina heroina, radi zadovoljenja svojih ovisničkih potreba.

I Kž 435/09-4

Kako optuženici u svojim žalbama nisu iznijeli ništa novoga što već nije bilo predmetom ocjene i analize suda prvog stupnja, to podnijete žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju neosnovanima.

O žalbama zbog odluke o kazni

Iako se optuženici N. P. i D. B. ne žale zbog odluke o kazni, pobijanje odluke o kazni presumira se u smislu čl. 382. ZKP, a državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, te smatra da nije bilo uvjeta prema optuženicima primijeniti institut ublažavanja kazne i izreći im kazne ispod zakonskog minimuma.

Međutim, suprotno žalbi državnog odvjetnika, i po stanovištu ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu da su obojica optuženika, dugogodišnji ovisnici o opojnim drogama, da su njihove dnevne potrebe za opojnom drogom značajno velike, te da kazneno djelo zlouporabe opojnih droga i čine pod odlučujućim utjecajem svoje bolesti ovisnosti, kao i druge olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio, a to je da su obojica smanjeno ubrojivi, da je optuženik N. P. otac jednog djeteta, a optuženik D. B. otac dvoje djece, da su se korektno držali pred sudom, da se opt. N. P. uz to brine o majci, navedene okolnosti i po stajalištu ovog suda, u svom zbiru predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma za obojicu optuženika, kao što je to i učinio prvostupanjski sud.

Stoga, suprotno žalbi državnog odvjetnika, ali i optuženih, kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci za svakog optuženika, uz primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od bolesti ovisnosti o opojnim drogama predstavlja primjerenu i dostatnu kaznu koja može polučiti svrhu izricanja kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ-a, koja je odmjerena uz uvažavanje općih pravila o izboru vrste i mjere kaznene iz čl. 56. KZ, pa njezino preinačenje ne bi bilo opravdano.

Iz izloženih razloga žalbe državnog odvjetnika, te opt. N. P. i opt. D. B. zbog odluke o kazni ukazuju se također neosnovanima.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio kakovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Iz izloženih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.