Supreme Court dismisses appeal as unfounded, upholding mortgage rights despite company acquisition and bankruptcy proceedings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the lower courts' confirmation of a public auction to satisfy a secured claim. The defendant argued that the mortgage right was extinguished when they acquired the bankrupt company and that the bank's guarantee was irrelevant. The court ruled that the mortgage right remained valid because the bankruptcy proceedings did not affect the creditor's separate right of satisfaction, and the acquisition of the company did not terminate the security interest.
Legislator headnote
AI generatedčl. 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; čl. 117. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji; čl. 129. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji; čl. 130. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji; čl. 393. ZPP: The acquisition of a debtor's assets by a third party does not extinguish a pre-existing mortgage right, and bankruptcy proceedings do not affect the creditor's separate right of satisfaction unless the security has been realized.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-733/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. I. d.o.o. Z., koga zastupa D. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. za školsku opremu P. d.o.o. iz B., koga zastupa M. Đ., odvjetnica iz Z., radi namirenja tražbine iz založenih stvari, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. listopada 1999. godine, broj Gž-989/99- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 16. srpnja 1999. godine broj P- 153/99-8, na sjednici održanoj dana 5. listopada 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 14. listopada 1999. godine broj Gž-989/99-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Ivancu od 16. srpnja 1999. godine broj P-153/98-8 u toč. 1. izreke, odnosno u osuđujućem dijelu, gdje je određena javna prodaja nekretnine, koja se sastoji od čk.br. 3961/1 zgrada od 2370 m5 i industrijsko dvorište od 13.696 m5 opisane u zk.ul. broj 3299 k.o. B., a tuženik Zavod za školsku opremu P. d.o.o. B. dužan je to trpjeti, a sve to u svrhu namirenja tužiteljeve tražbine u svoti od 909.238,84 kn iz kupovnine postignute prodaje predmetne nekretnine. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u svoti od 44.961,50 kn. Protiv te presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe da je pogrješno motrište izraženo u pobijanoj presudi, da je ugovor od 20. kolovoza 1996. godine, kojim je tuženik kupio tvrtku B. d.d. B. u stečaju kao pravnu osobu, ugovor između trećih osoba, kojim nije moglo biti ukinuto založno pravo. Isto tako revident ističe da je tužitelj prijavio svoju aju, a tužbu je podnio tek 1999. godine. Osim toga, na tužiteljevu tražbinu tražbinu u steč
odnosila se i garancija C. banke d.d. za namirenje tužiteljeve tražbine. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim vijećem prvostupanjskog suda, odnosno da preinači pobijanu presudu.
Tužitelj je dao odgovor na reviziju navodeći da je uistinu postojala garancija C. banke d.d. za namirenje tražbine, međutim C. banka nije ispunila svoju obvezu iz garancije. Ističe da su
nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, jer založno pravo na nekretninama može prestati tek brisanjem iz zemljišnih knjiga zbog zakonom predviđenih razloga, koji u ovom slučaju nisu ostvareni. Ugovorom o prodaji stečajnog dužnika B. d.d. B. u stečaju kao pravne osobe od 20. kolovoza 1996. godine postojeće založno pravo nije ukinuto. Predlaže da ovaj sud reviziju odbije kao neosnovanu.
Državni odvjetnik, kojemu je također revizija dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) radi očitovanja nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbi ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a naročito ne na način kako to navodi revident u reviziji. Drugostupanjski sud u svojoj presudi se osvrnuo na sve okolnosti, koje su odlučne za donošenje na zakonu osnovane presude u ovoj pravnoj stvari. U tom smislu ocijenio je i sve žalbene navode.
Revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi, da je tužitelj s tvrtkom B. d.d. iz B. sklopio ugovor o hipoteci broj 1-164/94 5. prosinca 1994. godine, te je tim ugovorom osnovano tužiteljevo založno pravo na nekretninama upisanim u zk.ul. broj 3299 k.o. B., radi namirenja tužiteljeve tražbine prema tvrtci B. d.d. B.. To založno pravo, radi osiguranja namirenja tužiteljeve tražbine koje je predmet ove parnice odnosno u svoti od 909.238,84 kn je upisano u zemljišnim knjigama. Utvrđeno je također da je s ugovorom o prodaji stečajnog dužnika B. d.d. B. u stečaju kao pravne osobe tuženik stekao tvrtku B. d.d. B., kao pravnu osobu. Sklapanjem ugovora o hipoteci od 5. prosinca 1994. godine tužitelj je stekao razlučno pravo, tj. pravo posebnog, izdvojenog namirenja na nekretninama koje su bile predmet toga založnog prava, a s obzirom na odredbu čl. 117. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", broj 54/94) otvaranje stečajnog postupka nije imalo nikakvog utjecaja na tužiteljevo pravo posebnog namirenja. Nakon što je tuženik u smislu čl. 129. spomenutog Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji stekao tvrtku B. d.d. kao pravnu osobu, s obzirom na odredbu čl. 130. st. 5. spomenutog Zakona to nije moglo imati utjecaja na postojeće tužiteljevo razlučno pravo. To pravo je moglo prestati samo u onoj mjeri u kojoj bi bilo ostvareno odnosno u kojoj mjeri bi bila namirena tužiteljeva tražbina osigurana zalogom u nastavljenom stečajnom postupku. Utvrđeno činjenično stanje ne upućuje na zaključak da je tužiteljevo razlučno pravo bilo ostvareno u stečajnom postupku, koji je nastavljen protiv stečaja mase u smislu čl. 130. st. 1. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji.
Prema tome, revident nije u pravu, kada navodi da je založno pravo prestalo postojati nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora u smislu čl. 129. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji.
Dakle, tuženik nije u pravu, kada navodi da je založno pravo prestalo postojati sklapanjem ugovora o prodaji stečajnog dužnika B. d.d. B. u stečaju kao pravne osobe od 20. kolovoza 1996. godine, a tužiteljevo založno pravo osnovano založnim ugovorom u smislu čl. 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) nije prestalo postojati, pa je s obzirom na odredbu čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužiteljev tužbeni zahtjev usmjeren na namirenje njegove tražbine iz vrijednosti zaloga je osnovan.
Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revident, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 5. listopada 2000. godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.