Kžm-81/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 81/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. M. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. i dr. KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 06. studenog 2007. broj KVM-88/07 (KMP-19/02), u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Žalba os. S. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, temeljem čl. 409. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) odbacio je zahtjev osuđenog S. M. za objedinjavanje kazni, preinačavanjem bez obnove kaznenog postupka, izrečenim u pravomoćnim presudama Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 1998. broj KM-6/98, Županijskog suda u Zagrebu od 22. studenog 2002. broj KMP-19/02 i Županijskog suda u Požegi od 28. siječnja 2004. broj K-17/03.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik po branitelju Ž. P., odvjetniku Odvjetničkog društva P. i Š. iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Nakon što je spis sukladno čl. 399. u vezi s čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se osuđenikova žalba odbije.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj neutemeljeno nalazi da su učinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka č. 11. i st. 3. ZKP tvrdeći da u pobijanom rješenju nisu u svemu dani iz čl. 367. st. 1. to

potpuni razlozi za odluku, te da je neprimjena čl. 401. ZKP utjecala na pravilnost pobijanog rješenja, što je posljedično dovelo i do povrede kaznenog zakona.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, te postupajući sukladno čl. 398. st. 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu učinjene povrede zakona koje ispituje po službenoj dužnosti, a time ni povrede na koje upire žalitelj.

Prije svega valja ukazati žalitelju da je u opširnom i argumentiranom obrazlaganju sud prvog stupnja određeno naznačio o kojim se kaznama i pravomoćnim presudama u konkretnom slučaju radi, istaknuvši precizno u kojem dijelu je i po kojoj presudi osuđenik do sada izdržavao kaznu.

Iz pobijanog rješenja proizlazi da je S. M. presudom Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 1998., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 1999. broj I Kž-633/1998 izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od deset godina, koju kaznu je po toj presudi izdržavao od 02. svibnja 1998. do 19. veljače 2002., kada je stekao status pritvorenika u drugom kaznenom predmetu Županijskog suda u Zagrebu, u kojem je presudom tog suda od 22. studenog 2002. broj KMP-19/02, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2003. broj I Kž-25/03, S. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina i sada se nalazi na izdržavanju te kazne zatvora (koja teče od 19. veljače 2002.), dok kaznu zatvora u trajanju od četiri godine iz pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 28. siječnja 2004. broj K-17/03, (potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. travnja 2004. broj Kž- 199/04), još nije započeo izdržavati. Stoga ne stoji žalbena tvrdnja da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije potrudio obrazložiti koji je to preostali dio ranije izrečene kazne žalitelja jer je isti dostatno određen, kao što su naznačene i ostale okolnosti kojima se prvostupanjski sud rukovodio kada je zahtjev osuđenika odbacio (obzirom na brojnost, prirodu, pogibeljnost kaznenih djela, visinu kazni na koje je osuđen, količinu kriminalne volje, te vrijeme koje je do sada proveo na izdržavanju kazni zatvora). Prema tome nije učinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Neutemeljen je žalbeni navod o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP zbog pogrešne primjene odnosno neprimjene odredaba o tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka iz čl. 401. ZKP što da je utjecalo na pravilnost pobijanog rješenja. Naime, spomenuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP može biti učinjena kada sud u fazi glavne rasprave (pri pripremanju glavne rasprave ili u tijeku glavne rasprave) ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu Zakona o kaznenom postupku ili je na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, dok pobijanom rješenju nije prethodio kontradiktorni postupak s glavnom raspravom niti izricanje presude.

Osporavajući pravilnost odluke prvostupanjskog suda žalitelj prigovara primjeni čl. 62. st. 2. KZ, smatra da se izričaj "kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo“ ne može odnositi na čl. 401. ZKP i nepravu obnovu kaznenog postupka kao institut kazneno procesnog prava koji ne pravi razliku između osuđenika "obzirom na još preostali dio ranije izrečene kazne".

Suprotno stavu žalitelja, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pobijanom rješenju pravilno primijenjen zakon kako u njegovom procesnom tako i u materijalnom dijelu. Propis

primjene odredaba o

iz čl. 402. st. 1. toč. 1. ZKP propisuje ponovnu ocjenu o mogućnosti odmjeravanju jedinstvene kazne za kaznena djela u stjecaju, za koju primjenu s pravom sud prvog stupnja nalazi da nema zakonskih uvjeta (čl. 409. st. 1. ZKP u svezi s čl. 62. KZ). Stoga zakonski izričaj iz čl. 401. i 402. st. 1. ZKP nije imperativnog karaktera već daje mogućnost sudu da procijeni opravdanost njegove primjene i usko je povezana sa čl. 62. st. 1. i 2. KZ kako to pravilno primjenjuje prvostupanjski sud. Odredba čl. 62. KZ u svojoj cjelini svakako predstavlja propis koji se odnosi na suđenje u fazi glavne rasprave, izricanja prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, čime nije isključena njena primjena kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka.

Stoga su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenjene odredbe čl. 409. st. 1. u vezi s čl. 62. st. 2. KZ na način kako je to obrazloženo u pobijanom rješenju.

Valja još jednom ukazati žalitelju da je prema prethodno naznačenim pravomoćnim presudama osuđen zbog niza izrazito teških kaznenih djela, tri kaznena djela ubojstva od kojih su dva u kvalificiranom obliku, kaznenih djela razbojništva, protupravnog oduzimanja slobode u kvalificiranom obliku te dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, da kaznu zatvora od četiri godine iz posljednje presude nije ni započeo izdržavati, a nije izdržao ni polovinu preostale dvije kazne po presudama Županijskog suda u Sisku i Županijskog suda u Zagrebu koje su izrečene u maksimalnom trajanju. Primjena odredaba o izricanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju prema čl. 402. st. 1. toč. 1. ZKP u vezi s čl. 60. KZ u ovom slučaju bi u potpunosti anulirala kaznu maloljetničkog zatvora od deset godina te kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, pa se takvom kaznom, obzirom na brojnost i težinu djela te ličnost osuđenika ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja kako opravdano zaključuje prvostupanjski sud.

Slijedom iznijetog valjalo je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.