Gzp-1155/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1155/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice B. K. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 25. kolovoza 2008., dana 15. rujna 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici B. K., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 9. travnja 2008. podnijela Županijskom sudu u Splitu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), a Županijski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Gzp-410/08., od 28. svibnja 2008. oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te nakon pravomoćnosti ustupio predmet stvarno nadležnom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Zahtjev je kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimljen 25. kolovoza 2008.

Predlagateljica smatra da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2736/03, a koji se nalazio u žalbenom stadiju kod Županijskog suda u Splitu i vodi pod poslovnim brojem Gž-303/08..

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2736/03 (koja preslika spisa se nalazi u spisu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzp-679/08), očitovanja Županijskog suda u Splitu od 25. kolovoza 2008. i telefonske provjere kod Općinskog suda u Splitu, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- da je 1. rujna 2003. predlagateljica kao jedna od osamdeset tužiteljica podnijela tužbu kod Općinskog suda u Splitu protiv I-tuženika Grad Split i II-tuženika Dječji vrtić „M.“, radi isplate razlike plaće te je predmet dobio poslovni broj P-1716/03;

- da je sud rješenjem poslovni broj P-1716/03 od 25. rujna 2003., radi ekonomičnosti postupka, razdvojio predmete te se postupak povodom tužbe ovdje predlagateljice (kao jedne od deset tužitelja) vodio pod poslovnim brojem P-2736/03;

- da je II-tuženik 26. veljače 2004. dostavio u spis odgovor na tužbu, dok je I-tuženik dostavio u spis odgovor na tužbu 19. svibnja 2004;

- da je na ročištu održanom 20. svibnja 2004. sud udovoljio prijedlozima stranaka i odredio provođenje financijskog vještačenja po vještaku M. T., a II-tuženiku je odredio rok od 30 dana za dostavu platnih podataka, po čemu je postupljeno;

- da je 10. prosinca 2004. u spis zaprimljen nalaz i mišljenje financijskog vještaka M. T.;

- da je u podnesku zaprimljenom u spis 28. veljače 2005. tužiteljica preinačila tužbu na način da je smanjila novčani iznos koji potražuje;

- da je II-tuženik u podnesku zaprimljenom u spis 19. travnja 2005. istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a I-tuženik je prigovore na isti nalaz i mišljenje naveo u podnesku predanom na ročištu održanom 21. travnja 2005., povodom kojih prigovora je sud odredio da će se provesti dokaz saslušanjem vještaka M. T.;

- da vještak M. T. nije pristupila na ročište od 20. lipnja 2005. te je saslušana na slijedećem ročištu održanom 27. rujna 2005;

- da je sud udovoljavajući prijedlogu tužiteljice iz podneska od 7. prosinca 2005. za odgodom ročišta „na neodređeno vrijeme“ radi pokušaja okončanja spora zaključenjem nagodbe, odgodio ročište zakazano za 16. prosinca 2005;

- da je na ročištu održanom 24. svibnja 2007. sud udovoljio prijedlogu tužiteljice i odredio joj rok od 15 dana radi dostavljanja pismenog očitovanja na uručene podneske I i II- tuženika po čemu je postupljeno;

- da je na ročištu održanom 6. rujna 2007. nakon kratkog izlaganja stranaka sud zaključio glavnu raspravu, a na ročištu održanom 21. rujna 2007. donio i objavio presudu poslovni broj P-2736/03 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev;

- da je protiv navedene presude I-tuženik podnio žalbu 19. listopada 2007., a II- tuženik 24. listopada 2007. te je spis uz popratno izvješće dostavljen Županijskom sudu u Splitu radi donošenja odluke o žalbama;

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-303/08 od 5. lipnja 2008. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2736/03 od 21. rujna 2007;

- da je navedenu drugostupanjsku presudu tužiteljica zaprimila 1. kolovoza 2008. putem punomoćnika B. K., odvjetnika u Z..

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe 1. rujna 2003. do 1. kolovoza 2008. kada je predlagateljica zaprimila drugostupanjsku presudu kojom je predmetni parnični postupak pravomoćno dovršen. Dakle, parnični postupak je trajao 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske Općinski sud u Splitu unatoč brojnim poduzetim radnjama u postupku (održavanju ročišta, određivanju provođenja financijskog vještačenja koje je i provedeno, saslušanju vještaka povodom prigovora I i II- tuženika na nalaz i mišljenje) i donošenju prvostupanjske presude nakon četiri godine, ipak nije ostvario ciljeve načela ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03). Niti okolnost da je žalbeni stadij trajao samo šest mjeseci i da je drugostupanjskom presudom postupak pravomoćno dovršen, ne može opravdati trajanje postupka za kojeg je zakonom propisana hitnost u postupanju suda.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga suda riječ je o parničnom postupku koji je u izvjesnoj mjeri složen, jer se vodio povodom tužbe većeg broja tužitelja protiv dvoje tuženika, a radi utvrđenja činjeničnog stanja je bilo potrebno provesti već opisane radnje.

Predlagateljica kao tužiteljica svojim postupcima nije doprinijela duljini trajanja predmetnog postupka.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje nadležnih sudova, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Visinu naknade u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna predlagateljici je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, kao i prirodu i vrstu spora (radni spor), uz uvažavanje složenih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. rujna 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.