III Kr-20/2019-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 20/2019-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 4. u vezi sa st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2015. broj K-1219/15 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 17. svibnja 2018. broj Kž-65/16-5, u sjednici održanoj 18. rujna 2019.

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. I. P. je zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. u vezi čl. 34. KZ/11 na temelju čl. 243. st. 4. u vezi čl. 34. i čl. 48. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude protiv citirane prvostupanjske i drugostupanjske presude pravodobno je podnio osuđenik putem branitelja D. R., zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da ovaj sud „preinači pobijanu presudu prvostupanjskog i višeg suda, ili ih ukine u cijelosti ili djelomično ili samo odluku višeg suda i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom ili višem sudu“.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

III Kr 20/2019-5

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu, kojeg podnosi na temelju čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ne navodi koja povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1.-6. ZKP/08 je povrijeđena na njegovu štetu, ali iz sadržaja obrazloženja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude proizlazi da on smatra da je u pravomoćnoj presudi primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti, te da se, dakle, radi o povredi iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08.

Međutim, suprotno navodima osuđenika pravilno je u pravomoćnoj presudi predmetno kazneno djelo, činjenično i pravo opisano kao i u izreci pravomoćne optužnice općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 8. srpnja 2015., broj K-DO-818/15, kvalificirano kao jedno kazneno djelo iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. u vezi čl. 34. KZ/1, a ne kako se to u zahtjevu sugerira, kao dva kaznena djela počinjena u stjecaju, jedno dovršeno kazneno djelo iz čl. 243. st. 1. i 3. KZ/11 i jedno kazneno djelo u pokušaju iz čl. 243. st. 1. i 3. u vezi čl. 34. KZ/11.

Naime, u činjeničnom opisu izreke pravomoćne presude je jasno navedeno da je optuženik u vremenskom periodu od kraja rujna 2014. do ožujka 2015. u Z., u namjeri da si pribavi nepripadnu materijalnu korist u više navrata od ošt. M. R. tražio novac znajući da nikakav dug oštećenik prema njemu nema, pri čemu mu je ozbiljno prijetio napadom na život ili tijelo, te je na taj način prisilio oštećenika da mu najprije preda 50.000,00 kn, a potom ponovno zatražio isplatu iznosa od 30.000,00 kn, ali do ove druge isplate 23. ožujka 2015. nije došlo jer je osuđenik u dovršenju spriječen po djelatnicima policije. Dakle, iz ovakvog činjeničnog opisa nedvojbeno proizlazi da se radi o jednom kaznenom djelu koje je počinjeno u periodu od rujna 2014. do ožujka 2015. i da je u pitanju jedinstvena radnja izvršenja koja je ostvarena u fazama kroz naplatu najprije iznosa od 50.000,00 kn, a potom i pokušaja naplate daljnjih 30 tisuća kuna pri čemu je osuđenikova namjera bila da od oštećenika iznudi 80.000,00 kuna.

Kraj takvog stanja stvari, jer je predmetnim kaznenim djelom bio obuhvaćen ukupan iznos znatne imovinske koristi od 80.000,00 kuna, radi se o jednom kvalificiranom kaznenom djelu iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11, a ne o dva kaznena djela u realnom stjecaju, jednom dovršenom iz čl. 243. st. 1. i 3. KZ/11 i jednom tom kaznenom djelu u pokušaju. Sud prvog stupnja je u obrazloženju svoje presude (str. 6., 3. odlomak) pravilno istakao da je u pitanju jedno kazneno djelo iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11, kao što je u biti to naveo i drugostupanjski sud (str. 4., 1.-3. odlomak), a okolnost da je uz to pravilno utvrđenje o tome da je u pitanju jedno kazneno djelo zbog jedinstva radnje i jedinstvene namjere, navedeno i zašto se ne radi o produljenom kaznenom djelu, da je u pitanju prividni stjecaj i da se po službenoj dužnosti, povodom samo žalbe optuženika, ne može intervenirati u pravnu ocjenu pobijane presude, nije relevantno i ne utječe na zakonitost pravomoćne presude.

Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. rujna 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.

III Kr 20/2019-5