Legislator Case Law & Legislation
Revr-447/2015-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of significant legal issue for uniform law application.

Case Number Revr-447/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible under Article 392.b of the Civil Procedure Act. The lower courts had ruled in favor of prison officials regarding overtime pay supplements not explicitly covered by the 2004 collective agreement. The defendant argued these issues required uniform interpretation, but the court found no significant legal controversy since the Supreme Court had already established the correct legal view in prior decisions.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392.b st. 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the appealed decision does not involve a legal question of significant importance for ensuring the uniform application of law and equal treatment of all parties.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal uniform application of law collective agreement interpretation overtime pay supplements prison officials rights civil procedure act legal significance test

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 447/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. N. iz L. O., II. tužitelja N. N. iz L. O., III. tužitelja G. P. iz S., IV. tužitelja M. P. iz G., i V. tužitelja V. P. iz G., koje zastupaju punomoćnice I. B., M. H. i M. D., diplomirane pravnice u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Gž-84/12-2 od 7. listopada 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-254/10-9 od 1. prosinca 2011., u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo isplatiti I. tužitelju I. N. iznos od 11.039,00 kn, II. tužitelju N. N. iznos od 5.294,34 kn, III. tužitelju G. P. iznos od 10.660,94 kn, IV. tužitelju M. P. iznos od 11.805,04 kn i V. tužitelju V. P. iznos od 2.073,57 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točke I.1. do I.5. izreke) te im naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.376,00 kn (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) u kojoj predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da istu preinači uz dosudu parničnog troška tuženici.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora su zahtjevi za isplatu dodataka na plaću za posebne uvjete rada za odrađene prekovremene sate u razdoblju od veljače 2007. do kolovoza 2008. na radnom mjestu službenika za poslove osiguranja u Zatvoru u G.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

-da su tužitelji u navedenom razdoblju bili zaposleni kao službenici u Zatvoru u G.,

- da je tužiteljima rješenjima o raspoređivanju priznato pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za zvanje u visini od 30 %,

-da je tužiteljima taj dodatak isplaćen samo na osnovnu plaću u redovnom radnom vremenu, dok im tuženica za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju nije isplaćivala taj dodatak,

-da su tužitelji nesporene prekovremene sate odradili na istom radnom mjestu na kojem im je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za zvanje.

Nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim tumačenjem rješenja o rasporedu tužitelja te odredaba čl. 35. i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 92/04, 141/04 i 150/04, dalje: KU/04) na način da tužitelji imaju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i zvanje bez obzira radi li se o radu u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radu.

Tuženica u reviziji postavlja sljedeća materijalnopravna pitanja:

"Pripada li zatvorskim službenicima pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada i na sate prekovremenog rada koji su ostvarili u razdoblju od ožujka 2007. do 31. srpnja 2008. (kada je stupio na snagu novi kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike), a koje pravo na isplatu dodatka izrijekom nije bilo predviđeno važećim kolektivnim ugovorom iz 2004. kao i da li je sud vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 2. ožujka 2005.?"

Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja revidentica navodi da o tim pitanjima županijski sudovi imaju različita shvaćanja te se poziva na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-1551/11 od 27. rujna 2011.

U pogledu prvog postavljenog pitanja koje se odnosi na pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada i na sate prekovremenog rada u razdoblju kada to pravo nije bilo izrijekom predviđeno Kolektivnim ugovorom iz 2004., valja reći da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje i izrazio ga u više presuda (Revr-983/2010, Revr-985/10, Revr-1068/10 i dr.) te da je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda. Stoga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ni drugo postavljeno pitanje, koje se odnosi na vezanost za tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene kolektivnog ugovora, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u pobijanoj presudi nije izraženo pravno shvaćanje u odnosu na to pitanje, a tuženica je prvi puta u reviziji navela da je Zajednička komisija dala tumačenje sporne odredbe Kolektivnog ugovora iz 2004. Stoga ni odluka na koju se revidentica poziva kao razlog važnosti nije usporediva sa pobijanom odlukom.

Slijedom navedenog reviziju tuženice je valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 7. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.