Gž-217/2015-2 · Županijski sud u Osijeku

Gž-217/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, koju zastupa punomoćnik Slavko Nedić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić & Slavko Nedić iz Osijeka, protiv ovršenice Irene Kutleša iz Osijeka, A. Waldingera 3, koju zastupa punomoćnik Zoran Zubović, odvjetnik iz Osijeka, radi: ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-907/2012-50 od 11. studenog 2014. godine, dana 9. travnja 2015. godine,

r i j e š i o j e

Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-907/2012-50 od 11. studenog 2014. godine.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/ Dosuđuje se na usmenoj javnoj dražbi održanoj dana 11. studenog 2014. godine kupljena nekretnina u vlasništvu ovršenika Irene Kutleša, upisana u zk.ul. 1444 k.o. Osijek, sagrađena na k.č.br. 1445/1, što u naravi čini kuća br. 3 i dvor, Ul. Adolfa Waldingera, ukupne površine 467 m2, Petru Pejiću iz Funtane, Dalmatinska 11h, OIB 46780508464, kao kupcu, koji je ispunio uvjete da se istome nekretnina i dosudi za iznos od 610.000,00 Kn (slovima: šestodesettisućakuna).

II/ Navedena nekretnina će se predati kupcu nakon što ovo rješenje postane pravomoćno i nakon što kupac položi na ime razlike kupovnine iznos od 503.000,00 Kn (slovima: petstotritisućekuna) budući je kupac na ime jamčevine položio iznos od 107.000,00 Kn, na račun sudskog depozita Općinskog suda u Osijeku broj HR3523900011300000419, model HR05, poziv na br. (odobrenje) 140-907-2012. Rok za polaganje ponuđene cijene je 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi.

III/ Ukoliko kupac ne položi kupovninu u zadanom roku sud će prodaju oglasiti nevažećom, te nekretninu dosuditi drugom najpovoljnijem ponuditelju.

IV/ Zabilježba rješenja o ovrsi kojim je određena sudska prodaja nekretnine brisat će se zaključkom o predaji nekretnine kupcu.

V/ Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu ovoga suda da izvrši zabilježbu rješenja o dosudi na nekretnini u vlasništvu ovršenika Irene Kutleša, upisana u zk.ul. 1444 k.o. Osijek, sagrađena na k.č.br. 1445/1, što u naravi čini kuća br. 3 i dvor, Ul. Adolfa Waldingera, ukupne površine 467 m2, a sukladno čl. 89. Zakona o zemljišnim knjigama.

VI/ Protiv ovog rješenja žalbu mogu izjaviti stranke i sve osobe koje su sudjelovale na dražbi kao ponuditelji.“

Ovo rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenica navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno pravno i činjenično ocijenio ovaj slučaj, te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi navodi da je ovršenica založni dužnik i da korisnik kredita kao glavni dužnik nije otplaćivao rate kredita, zbog čega je pod ovrhu došla njezina jedina nekretnina u kojoj živi, a ona nema drugi stambeni prostor. Navodi i to da je izrazito lošeg zdravstvenog stanja i da je imala dva teška kirurška zahvata na oba kuka i koljenima.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovršenice ovaj sud nije uočio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., nastavno: ZPP) na koje pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 339. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 139/10., 125/11., 150/11., 154/11., 12/12., 70/12. i 80/12.) i odredbe čl. 369. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13. i 93/14., nastavno: OZ).

Prvostupanjski sud je u svemu postupio zakonito kad je nekretninu koja je predmet ovrhe na usmenoj javnoj dražbi održanoj dana 11. studenog 2014. godine dosudio kupcu Petru Pejiću iz Funtane za iznos od 610.000,00 kn, te kad je odredio da će se predmetna nekretnina predati kupcu nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno i nakon što kupac položi na ime razlike kupovnine iznos od 503.000,00 kn, u roku koji mu je odredio prvostupanjski sud s tim da će se zadržati položena jamčevina u iznosu od 107.000,00 kn, a zabilježba rješenja o ovrsi brisat će se zaključkom, dok će Zemljišno-knjižni odjel istog suda izvršiti zabilježbu rješenja o dosudi sukladno odredbi čl. 89. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13., nastavno: ZZK).

Ovršenica žalbom ne osporava provedeni postupak ovrhe i dosudu nekretnine kupcu, već u žalbi iznosi okolnosti koje su dovele do ovrhe na njezinoj nekretnini, kao i svoje loše zdravstveno stanje i poziva se na odredbu čl. 6. OZ-a koja propisuje zaštitu dostojanstva ovršenika.

Iz spisa proizlazi da je u ovom ovršnom postupku koji je započeo 2012. godine, u više navrata ovrha odgađana, kao i da je ovrhovoditelj pristajao na odgodu ovrhe radi mogućeg mirnog rješenja spora sa ovršenicom, odnosno radi plaćanja duga po kreditu, ali do rješenja spora na miran način nije došlo.

Okolnost da se ovršenica ne može naplatiti od glavnog dužnika i korisnika kredita nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Isto tako njezino loše zdravstveno stanje bilo je razlogom odgode ovrhe tijekom 2012. i 2013. godine, ali nije razlog zbog kojega bi prvostupanjski sud trebao drugačije odlučiti u vezi dosude nekretnine nakon zakonito provedenog postupka usmene javne dražbe.

Ovršenica je kao založni dužnik pristala, da u slučaju dospjelosti bilo koje obveze iz Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2007. godine, ovrhovoditelj može neposredno na temelju tog Ugovora provesti prisilnu ovrhu na nekretnini ovršenice, a radi naplate svih tražbina iz Ugovora o kreditu. Bez namjere da se povrijedi dostojanstvo ovršenice, za primijetiti je da je već prilikom potpisivanja kredita kao založna dužnica, ovršenica morala voditi računa o tome da će u slučaju ako glavni dužnik ne izvršava uredno obveze po kreditu, ovrhovoditelj pokrenuti postupak ovrhe na njezinoj nekretnini, jer je ona na to pristala potpisivanjem Ugovora o kreditu.

Dakle, do ovrhe na nekretnini ovršenice došlo je uz njezin pristanak koji je dala u pisanom obliku u Ugovoru o kreditu (list spisa 3. do 7.), te u konkretnom slučaju nije riječ o tome da je ovrhovoditelj, koji inače može slobodno birati predmet i sredstvo ovrhe, izabrao baš nekretninu ovršenice kao predmet ovrhe, a mogao je izabrati i neki drugi predmet i sredstvo ovrhe.

Osim toga, na temelju odredbe čl. 72. OZ-a, u situaciji kad je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 70. st. 1. i čl. 71. st. 1. OZ-a, te na odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4., 5. i 6. OZ-a.

Na temelju odredbe čl. 70. st. 5. OZ-a nekretnine za stanovanje ne smatraju se stvarima koju su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je dužan uzdržavati, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Odredba čl. 6. OZ-a na koju se ovršenica poziva u žalbi, odnosi se na postupak provedbe ovrhe i na to da ovrha za ovršenicu bude što manje nepovoljna.

Međutim, ovršenica koja u žalbi navodi da joj je nekretnina na kojoj se provodi ovrha jedina nekretnina, te da u istoj stanuje i da nema drugu nekretninu u kojoj bi mogla stanovati, nije dokazala svoje navode, a teret dokaza je na ovršenici (supsidijarna primjena odredbe čl. 7. ZPP-a). Osim puke tvrdnje iz žalbe, u spisu nema dokaza da je riječ o jedinoj nekretnini ovršenice koja joj služi za stanovanje, kao i za stanovanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

Pozivanje ovršenice na Ovršni zakon iz 2012. godine (Narodne novine broj 112/12. 25/13. i 93/14., nastavno: OZ) nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, jer je taj Zakon stupio na snagu 15. prosinca 2012. godine, a na konkretan slučaj primjenjuje se kako je naprijed i navedeno Ovršni zakon iz 1996. godine i to temeljem odredbe čl. 339. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 139/10., 125/11., 150/11., 154/11., 12/12., 70/12. i 80/12.), jer je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 6. ožujka 2012. godine.

Osim toga, i u Ovršnom zakonu iz 2012. godine za identičan slučaj nije propisana nemogućnost odnosno zabrana provedbe ovrhe na nekretnini ovršenika, iako je riječ o jedinoj nekretnini ovršenika koja mu služi za stanovanje, već samo mogućnost odgode ovrhe ako za to budu ispunjeni uvjeti iz čl. 84. a OZ-a.

Ovršenica u žalbi (iako samo šutro), pozvala na konvencijsko pravo i pravo na dom zajamčeno odredbom čl. 8. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06.i 2/10., nastavno: Konvencija) i na zaštitu temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14., nastavno: Ustav RH).

Zaštitu temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH ovršenica može zahtijevati podnošenjem ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske u skladu sa odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst).

Što se tiče konvencijskog prava, one konvencije i međunarodni ugovori koji su sklopljeni, potvrđeni i objavljeni, dio su unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj su snazi iznad zakona, pa se pravo na dom iz Konvencije može označiti i kao «nadzakonsko» pravo.

Glede povrede prava na dom na koje se poziva u žalbi, odredbom čl. 8. 1 Konvencije propisano je pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, tako da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, kao i da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom, i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi spriječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Stoga ova odredba čl. 8. 1. Konvencije nameće obvezu sudu da mora poštovati dom pojedinca i da mu mora pružiti zaštitu kad je to potrebno, pri čemu se uz pomoć testa razmjernosti dobija odgovor je li došlo do povrede prava zajamčenog odredbom čl. 8. 1 Konvencije.

Međutim, ovršenica nije dokazala da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha jedina nekretnina, da joj je nužna za stanovanje i stanovanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, jer nema druge nekretnine, pa ovaj sud nema obvezu ispitivati je li u provođenju ovrhe došlo do povrede prava na dom iz čl. 8. Konvencije.

Osim toga, stav je ovoga suda da ovršenica, i u situaciji da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha, jedina nekretnina ovršenice (a to nije dokazano), ne bi imala pravo na zaštitu pozivanjem na navedeno konvencijsko pravo (čl. 8. 1 Konvencije), jer je riječ o njezinoj dragovoljnoj raspoložbi, odnosno ona je potpisom Ugovora o kreditu kao založni dužnik, znala da za dug glavnog dužnika odgovara nekretninom u kojoj stanuje, a da druge nekretnine za stanovanje nema (kako to ona tvrdi) i pristala je na provođenje ovrhe radi namirenja tražbine ovrhovoditelja.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Osijeku, 9. travnja 2015. godine

S U T K I NJ A

dr. sc. Sanja Zagrajski, v. r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

BLAŽENKA VULETIĆ