Ovr-11/2026-3 · Općinski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr - 11/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Ines Kundić, kao sucu pojedincu, po nacrtu sudske savjetnice Adriane Budan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenice KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Aleksandri Hajduković de Borzatti, odvjetnici u Rijeci, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, 26. siječnja 2026.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenica da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50 stavak 1. točka 11. u svezi s člankom 210 Ovršnog zakona (Narodne novine broj NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ).

i

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog ovršenice od 5. siječnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenica u svom prijedlogu u bitnom navodi da je ovrhovoditelj je u cijelosti neosnovano i nezakonito zatražio prisilnu naplatu temeljem cit. Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-286/12 donesenog od strane javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba dana 03.02.2012. godine, a imajući u vidu da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Ovršenik ukazuje da je predmetno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-286/12 od 03.02.2012. godine postalo pravomoćno i ovršno dana 13.11.2012. godine. Da je ovrhovoditelj dana 23.12.2025. godine, u cijelosti neosnovano i nezakonito, zatražio naplatu temeljem cit. osnove za plaćanje, podnijevši Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu, a što je vidljivo iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Da je između dana nastupa pravomoćnosti Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-286/12 od 03.02.2012. godine (13.11.2012. godine) i dana kada je ovrhovoditelj poduzeo radnju pred nadležnim tijelom radi prisilne naplate (zahtjev za naplatu podnesen je Financijskoj agenciji 23.12.2025. godine), proteklo više od 10 godina. Da sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina. Nadalje navodi da je nastupila zastara potraživanja te da se ovrha na novčanim sredstvima više ne može zakonito provoditi pa da je u konkretnom slučaju došlo do očite povrede Ovršnog zakona na njegovu štetu budući da ovrhovoditelj nema pravo prisilne naplate tražbine po predmetnom rješenju o ovrsi. Predlaže da se proglase nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po njegovim računima.

2. Podredno, ovršenica predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava jer da ima 66 godina i da je lošeg zdravstvenog stanja te da se nalazi u mirovini i mjesečno da prima jedino mirovinu i to u skromnom iznosu od samo 621,16 eura. Nadalje navodi da joj je blokiranjem računa te pljenidbom svih sredstava koja su se na istome nalazila odnosno samo iznos mirovine kojeg je zaprimila dana 05.01.2026. godine, zadan veliki udarac te joj je nanesen ogroman stres i zabrinutost za vlastitu egzistenciju, obzirom da je dovedena u situaciju da doslovno nema sredstava za najosnovnije životne potrebe poput hrane jer da joj je trenutno stanje tekućeg računa 0,00 eur, dok na žiro računu ima dugovanje od -2,00 eura. Navodi da je putem ugovora o djelu prodavala kozmetiku za Avon kozmetika d.o.o. te u slučaju provođenja daljnje prisilne naplate da će morati otkloniti prihvat novih klijenata, a samim time trpjeti će nenadoknadivu štetu, obzirom da neće biti u mogućnosti steći zaradu obavljanjem poslova prema sadašnjim klijentima i da neće biti u mogućnosti niti primiti proviziju koju je mukotrpno mjesecima pokušavala zaraditi, a koja joj je neophodan dodatan prihod, budući da joj osnovna mirovina nije dostatna za dostojanstvenu egzistenciju. Dodatno da živi kao podstanar za šta za svaki mjesec mora izdvojiti 300,00 eura za pokriće troškova najamnine, a uz to da izdvaja i 20,00 eura za vodu i odvoz smeća, a mjesečno da otplaćuje i ratu kredita za auto u iznosu od 98,03 eura.

3. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. OZ-a nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).

4. Odredbom članka 52. stavak 1. i stavak 3. OZ-a određeno je da ako je žalba (odnosno u ovom slučaju prijedlog) izjavljena iz razloga iz članka 50 stavak 1 točka 7 i točka 9 do 11 OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu (prijedlog) ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (na odgovarajući način pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava) nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1 ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

5. Ovrhovoditelj se nije očitovao na prijedlog ovršenika iako je isti uredno zaprimio dana 9. siječnja 2026.

6. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1.-10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

7. Obzirom da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65 stavak 1 OZ-a.

7.1. Nadalje na ovršenici leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a ista je navela kao razlog za odgodu prijenosa svoju dob od 66 godina, loše zdravstveno stanje, primitak mirovine u iznosu od 621,16 eura te troškove stanovanja. Nadalje je navela da bi prijenos novčanih sredstava banke bio apsolutno poguban za nju s obzirom da bi po uspjehu sa prijedlogom za proglašenje i pljenidbe nedopuštenim morala u posebnoj parnici ostvarivati svoja prava na povrat predmetnog iznosa, a to da bi značilo još nekoliko godina parničenja i sudovanja. Osim gore spomenutih razloga ovršenica nije dokazala iz kojeg razloga ne bi mogla ishoditi povrat predmetnih sredstava za slučaj da dokaže nezakonitost naplate koju ističe kao ni navode teške poslovne situacije ovrhovoditelja. Nadalje, ovršenica je bila dužna učiniti vjerojatnim da bi joj provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju ona ne bi mogla nadoknaditi ili bi pak mogla nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime šteta koju bi ovršenica pretrpjela provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenica za navedeno nije dala jasne i konkretne razloge.

8. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65 stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenice odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 26. siječnja 2026.

Sudac

Ines Kundić

Sudska savjetnica

Adriana Budan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv ovog zaključka nije dozvoljen pravni lijek (članak 11 stavak 5 OZ-a).

DNA:

- ovrhovoditelju po punomoćniku

- ovršeniku po punomoćniku

- Financijskoj agenciji