I Kž-Us-102/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 102/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. M., zbog kaznenog djela iz članka 73. i 74. Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi izručenika A. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. rujna 2012. broj Kv-Us- 86/12 (Kir-Us- 46/12), u sjednici održanoj dana 20. studenog 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba izručenika A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, rješenjem broj Kv-Us-86/12 (Kir-Us-102/12) od 25. rujna 2012., povodom zamolbe za izručenje talijanskog državljanina A. M., riješio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, propisanim odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04 - u daljnjem tekstu: ZOMPO), budući da ne postoje okolnosti propisane u članku 35. ZOMPO-a zbog kojih bi izručenje trebalo odbiti.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio izručenik A. M., putem branitelja D. P., odvjetnika iz D., a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09 i 80/11 - u daljnjem tekstu: ZKP/08)., te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

lanka 474. stavak 1. ZKP/08, u svezi s člankom 495. ZKP/08, spis je Temeljem č

dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom očitovanju broj KR-DO-1106/12 od 17. kolovoza 2012. predložilo da se žalba izručenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

I Kž-Us 102/12-4

Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, budući je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 4. ZKP/08, utvrđeno je da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo kao i da na štetu žalitelja nije povrijeđen kazneni zakon. Isto tako, žalbom nije dovedeno u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja da su ispunjeni uvjeti za izručenje žalitelja državi moliteljici, Republici Italiji, budući u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih se izručenje neće dopustiti, a koje propisuje članak 35. stavak 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima. Izručenik nije državljanin Republike Hrvatske, a djela za koja se izručenje traži, su kaznena djela i po domaćem i po zakonu države u kojoj su počinjena, nije nastupila zastara kaznenog gonjenja po domaćem zakonu, izručenik nije zbog istih djela zbog kojih se izručenje traži, od domaćeg suda već osuđen, pravomoćno oslobođen, niti je protiv njega pokrenut kazneni postupak u Republici Hrvatskoj. Nadalje, utvrđena je istovjetnost osobe čije se izručenje traži, a iz priložene dokumentacije molbi proizlazi osnovana sumnja da je počinio kaznena djela za koja se tereti.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, na listovima 248-259 spisa, nalazi se između ostale dokumentacije i izvadak iz Kaznenog zakona Republike Italije, za kaznena djela iz članka 73. i 74. Kaznenog zakona Republike Italije, a koja kaznena djela po činjeničnom opisu, zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji odgovaraju kaznenom djelu iz članka 173. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona, tako da je nedvojbeno utvrđen identitet norme. Također je iz priložene dokumentacije utvrđeno da nije nastupila zastara kaznenog progona, nedvojbeno je utvrđen i identitet osobe čije se izručenje traži, nije sporno niti postojanje uzajamnosti budući ona postoji po dva osnova i to po Europskoj konvenciji o izručenju i po bilateralnim ugovorima, tako da ne postoje razlozi koji bi bili zapreka za izručenje žalitelja državi moliteljici.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je žalbu izručenika A. M. odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 20. studenog 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidije Grubić Radaković, v.r.