Rev-425/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 425/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića kao čalnova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.N. iz S.B., Z. br. …, zastupan po punomoćniku O.I., odvjetniku iz S.B., protiv tužene O.S.B., zastupane po Općinskom javnom pravobranitelju S.B., radi zaključenja ugovora o kupnji stana na kojem postoji stanarsko pravo i u pravnoj stvari tužiteljice Općine S.B. protiv tuženog D.N. radi otkaza stanarskog prava rješavajući reviziju tužene - protutužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 5. svibnja 1993. broj Gž-258/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. ožujka 1993. broj P-1131/92, u sjednici održanoj dana 15. veljače 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene - protutužiteljice u odnosu na protutužbeni zahtjev odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužene u odnosu na tužbeni zahtjev i u tom dijelu i u dijelu odluke o parničnim troškovima ukidaju presuda Okružnog suda u Požegi od 5. svibnja 1993. broj Gž-258/93 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. ožujka 1993. broj P-1131/92 (u stavci I i III izreke) i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj D.N. iz Sl.B., Z. …, kupio stan na kojem postoji stanarsko pravo u ul. N.Z. …, u Sl.B. koji se nalazi na prvog katu zgrade izgrađene na k.ć.br. ….. k.o. Sl.B. koji nije upisan u zemljišnu knjigu a stan se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice i predsoblja u ukupnoj površini od 70 m5, a uz ovaj stan tužitelj je kupio i pripadajući dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služe zgradi kao cjelini.

Kupoprodajna

cijena

iznosi

14.822.089

HRD (slovima:četranestmilijunaosamostodvadesetdvijetisućenulaosamdesetdevet HRD).

Tužitelj je dužan stan otplatiti u 336 mjesečna obroka a obročna otplata iznosi 44.113 HRD (slovima:četrdesetčetiritisućestotrinaest HRD)odnosno 59 DM (slovima:pedesetdevet DM). Indeks vrijednosti HRD prema DM po srednjem deviznom tečaju 748 HRD za 1 DM na dan 2.3.1993.g. Tužitelj je dužan da prvi obrok u iznosu od 405.808 HRD isplati najkasnije u roku od 8 dana od dana dostave ove presude a preostale obroke uplaćivati će najkasnije do 15 svakog mjeseca.

Na temelju pravomoćne presude tužitelj može ishoditi pravo vlasništva na stanu polaganjem presude u z.k. službu ovog suda.

Tužena SO Sl. B. na temelju ove presude može ishoditi uknjižbu založnog prava (hipoteke) na kupljenom stanu za iznos cijene stana i kamata.

Nakon pravomoćnosti ove presude tužitelju prestaje stanarsko pravo te on preuzima prava i obveze vlasnika stana a dužan je plaćati naknadu za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi a ta naknada se plaća Fondu koji gospodari stambenim fondovima a ostale naknade vezane za korištenje stana plaćaju se pravnoj i fizičkoj osobi koja pruža odgovarajuće usluge.

Troškove uknjižbe prava vlasništva osim ishođenja hipoteke u korist tužene SO snosit će tužitelj. Tužitelj D.N. i tužena SO Sl. B. dužni su u cijelosti prihvatiti odredbe ove presude sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Protutužitelj SO Sl. B. odbija se sa protutužbom i protutužbenim zahtjevom koji glasi:

" Usvaja se otakz stanarskog prva pa je protutuženi D.N. dužan predati protutužitelju Općini Sl.B. stan u Sl.B., Z. …, koji se sastoji od 3 osobe, kuhinje, ostave, kupaone i predsoblja u ukupnoj površini od 70 m5 slobodan od osoba i stvari kao i naknaditi parnični trošak sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

III. Tužena SO Sl.B. dužna je tužitelju D.N. naknaditi parnične troškove prouzrokovane ovom parnicom u iznosu od 390.000 HRD sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena - protutužiteljica izjavila je reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava).

Revidentica predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Revizija u odnosu na odluku u protutužbenom zahtjevu nije osnovana a osnovana je u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu.

Na revizijski navod da tužena nije pravna osoba i da ne može biti stranka u postupku treba odgovoriti da se samo radi o pogrešnom nazivu tuženog. Istina u tužbi a i udlukama sudova nižeg stupnja kao tužena navodi se "Skupština općine Slavonski Brod".

Međutim, spor se vodi i u parnicu po tužbi tužitelja upustila se Općina Sl.B. koju zakonito zastupa Javno pravobraniteljstvo općine Sl.B.

Osim toga, tužena općina Sl.B. podnijela je i protutužbu radi otkaza stanarskog prava.

Prema tome pogrešno označen naviz tuženog koji se i pod tim pogrešnim nazivom upustio u parnicu ne opravdava prigovor promašene pasivne legitimacije.

U postupku je utvrđeno da protutuženi samo jedno kraće vrijeme nije koristio stan zbog ratnih okolnosti u Sl.B. za koje vrijeme je boravio kod svoje kćerke u Z.

Dokazano je da su i drugi stanari zgrade u kojoj se nalazi i stan tužitelja u isto vrijeme kad i tužitelji izbivali iz svojih stanova isto tako zbog svoje sigurnsoti (granate su padale u neposrednoj bilizini zgrade u kojoj se nalazi stan tužitelj - iskaz svjedoka V.D. i iskaz svjedoka M.M. ).

Dokazano je da se tužitelj nakon prestanka ratne opasnosti vratio u stan u kojem se i sada nalazi.

Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primjenjeno kada je protutužbeni zahtjev odbijen jer nije dokazano da su ispunjene zakonske pretpostavke iz st. 1. čl. 99. Zakona o stambenim odnosima na kojoj odredbi protutužena temelji svoj protutužbeni zahtjev. Zbog izloženog je revizija u odnosu na protutužbeni zahtjev odbijena kao neosnovana.

Međutim, opravdano tužena - protutužiteljica pobija odluke sudova nižeg stupnja u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja.

To zbog toga jer za sada nije utvrđeno da li su ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane Zakonom o prodaji stanova na temelju kojih tužitelju pripada pravo da kupi stan u kojem je nosilac stanarskog prava.

Prije svega nije dokazano da li je tužitelj državljanin Republike Hrvatske (čl. 31. Zakona), nema dokaza da je sa kupnjom stana suglasna supruga tužitelja (st. 2. čl. 6. Zakona).

Pravilnost proračuna visine iznosa za koji se stan prodaje nije moguće ocijeniti jer nema podataka o radnom stažu tužitelja (čl. 13. Zakona).

Usvajajući tužbeni zahtjev bez navedenih podataka, sudovi nižeg stupnja pogrešno su primjenili materijalno pravo usvajanjem tužbenog zahtjeva, zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zato je revizija temeljem odredbe st. 2. čl. 395. ZPP u odnosu na tužbeni zahtjev prihvaćena, presude sudova nižeg stupnja u tom dijelu (zbog toga i u odluci o parničnim troškovima) ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje koji će u nastavku postupka činjenično stanje potpuno utvrditi u izloženom pravcu i nakon toga o tužbenom zahtjevu ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 15 veljače 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)