I Kr-91/2002-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-91/02-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednika vijeća, te Milivoja Mikora i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. B. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom uz prijedlog Općinskog suda u Osijeku od 08. travnja 2002. broj Kv-133/02, K-358/99, u sjednici održanoj dana 26. lipnja 2002. godine

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. Z.B. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku od 03. svibnja 2000. broj K-358/99-96, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 09. studenog 2000. broj Kž-441/00-2, te se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je Z.B. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ

izvanredno ublažava

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 03. svibnja 2000. broj K-358/99-96, potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku od 09. studenog 2000. broj Kž-441/00-2, Z.B. je zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Prema podacima u spisu, os. Z.B. nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici L. – P. od 20. kolovoza 2001. godine.

Nakon pravomoćnosti navedene presude i nastupa izvršenja kazne, osuđenik je osobno 22. veljače 2002. godine podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi da je 2000. sklopio brak, da mu se 2001. rodio sin B.B., supruga I.B. da je ostala bez posla, te da osuđenik na brizi ima i bolesnu majku K.B., staru 70 godina, koja inače živi s bolesnim bratom Z.B., koji da je u mirovini zbog psihičkih problema. Svoje navode u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenik potkrjepljuje izvatkom iz matice vjenčanih, izvatkom iz matice rođenih, te medicinskom dokumentacijom za brata Z.B. i majku K.B., odnosno uvjerenjem o nezaposlenosti bez prava na naknadu za suprugu I.B. Osuđenik smatra da su to okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude da su postojale u vrijeme izricanja pravomoćne presude.

Općinski sud u Osijeku je dostavljajući predmetni zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan, a negativne prijedloge dali su također i Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, te Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 14. svibnja 2002. broj KR-DO-284/02.

Zahtjev je osnovan.

Iz pravomoćne presude razvidno je da je pri izricanju kazne sud uzeo u obzir kao otegotnu okolnost raniju osuđivanost optuženika, a za olakotno da mu je uzeo okolnost doprinosa oštećenika u nastanku prometne nesreće.

Vrhovni sud Republike Hrvatske uzima da su navodi zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne o okolnostima na kojima se ovaj zahtjev temelji istiniti, jer su potkrijepljeni vjerodostojnom dokumentacijom.

Rođenje djeteta nakon izricanja pravomoćne presude svakako predstavlja olakotnu okolnost, jer je osuđenik sada u zakonskoj obavezi uzdržavati malodobno dijete, a ta okolnost dobiva na većem značenju zbog okolnosti da je osuđenikova supruga I.B. bez zaposlenja i za sada bez prava na naknadu zbog nezaposlenosti. Također je i okolnost da je osuđenikova majka K. u starijoj životnoj dobi od 70 godina, a uz to i trpi od spondilotičkih promjena kralježnice i od deformiranog kuka, očito s teškoćama u kretanju i radu, koja još uvijek mora brinuti o osuđenikovom bratu Z.B., koji se liječi u Psihijatrijskoj klinici bolnice u O., svakako olakotna okolnost, mada manjeg značenja, jer osuđenika po liniji krvnog srodstva također obavezuje na pomoć majci i bratu, tako da ove nove olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, predstavljaju takve okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude da su postojale i da je sud za njih znao u vrijeme izricanja presude i one bi, zajedno s olakotnom i otegotnom okolnošću koje su utvrđene i obrazložene u pravomoćnoj presudi, očito opravdale ocjenu da se ispunjenje svrhe kažnjavanja prema čl. 50. KZ u generalnom i specijalnom zahtjevu može očekivati osudom na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

Zbog navedenih razloga Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne i preinačio pravomoćnu presudu u odluci o kazni izvanredno je ublaživši, kako je to opisano u izreci ovog rješenja (čl. 416. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 26. lipnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.