Rev-735/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 735/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Vesljeka Šeparovića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S.. I. Z., zastupanog po T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., protiv tužene C.-o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. svibnja 1996. broj Gž-11258/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3566/93- od 30. lipnja 1994., u sjednici održanoj 28. svibnja 1997.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. svibnja 1996. broj Gž-11258/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3566/93 od 30. lipnja 1994. tako da se tužitelju na ime naknade za naruženost dosuđuje iznos od 12.850,00 kn umjesto iznosa od 36.900,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 1994. pa do isplate, a preinačuje se i odluka o parničnom trošku tako da se obvezuje tužena da tužitelju plati na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 10.000,00 kn u roku od 15 dana.

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1994 broj Pn-3566/93 suđeno je:

"I. Prvotuženik C.-osiguranje d.d. Z., dužan je isplatiti tužitelju M.B. iz S. I. Z. iznos od 98.035,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom u smislu odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamata teče na iznos od 98.034,99 kn počev od 30.6.1994. do isplate, a na iznos od 67.000,00 počev od 1.11.1989. do isplate, te tuženik do 1.7.1994. pa nadalje dužan plaćati tužitelju na ime tuđe pomoći rentu u iznosu od 290,00 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom u smislu odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamata teče od dospjeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a buduće i dospjevajuće najkasnije do svakog 10-tog u mjeseci, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.969,94 kn, a sve to u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 422.430,00 kn s pripadajućim kamatama na taj iznos tužitelj se odbija."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. svibnja 1996. br. Gž-11258/94-2 suđeno je:

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Pn- 3566/93 od 30. lipnja 1994., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 380.430,00 kn. Preinačuje se navedena presuda, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 700.000,00 do 100.000,00 kn i s osnova naruženosti preko iznosa od 10.000,00 do 40.000,00 kn kao i u odluci o parničnom trošku i sudi:

"Tužena je dužna tužitelju isplatiti iznos od 42.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. lipnja 1994., do isplate, u skladu s čl. 1. Uredbe o stopi zakonske kamate, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 12.760,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj i tuženik su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se revizije prihvati i preinače nižestupanjske presude u pravcu razloga revizije.

Odgovori na revizije nisu podneseni, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija tužitelja nije osnovana, a revizija tuženika djelomično je osnovana.

Nije osnovan prigovor tužitelja da je drugostupanjski sud pogrešno primjenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada nije uvažio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na visinu naknade tužitelju za pretrpljene fizičke bolove i strah, jer je i po ocjeni ovog revizijskog suda tužitelju utvrđena primjerena naknada za fizičke bolove u iznosu od 26.000,00 kn, a naknada za strah u iznosu od 6.000,00 kn, a ne više od tih iznosa.

Odlučujući u navedenom pravcu i ovaj je revizijski sud imao u vidu sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih temeljem odredbe čl. 200. ZOO ovisi visina navedenih naknada, a naročito vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio kritičnog dana (teške tjelesne ozljede), zatim dugotrajnost liječenja - u Traumatološkoj klinici u Z., kasnije u S. T. i u tadašnjoj Vojnoj bolnici u Z., te da je tužitelj liječen u kućnoj njezi, zatim intenzitet i trajanje bolova koje je trpio iza ozljeđivanja (jači četiri tjedna, srednji četiri tjedna trpio manje bolove šest mjeseci), kao intenzitet i trajanje straha (jaki strah tri dana, srednjeg intenziteta deset dana a manji oko dva mjeseca, a da su posljedice straha dovele tužitelja u stanje reaktivne neuroze, pa se boji prometa).

Nije u pravu tužena kada ističe da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo (čl. 200. st. 1. ZOO) kada je utvrđena tužitelju naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu do 100.000,00 kn, jer je i po ocjeni ovoga suda utvrđen, iznos naknade za taj vid štete primjeren. Osnovano, međutim, tužena prigovara da je drugostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno pravo (čl. 200. st. 1. ZOO), kada je preinačio prvostupanjsku presudu i u odnosu na visinu utvrđene naknade tužitelju za naruženost, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda za taj vid štete primjeren iznos naknade od 18.500,00 kn, pa s obzirom na doprinos tužitelja od 30%, naknada iznosi 12.950,00 kn, a kako je za taj vid štete tužitelj primio iznos od 100,00 kn dosuđeno mu je 12.850,00 kn.

Ovaj je sud imao u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da su nakon provedenog liječenja ostale trajne mnogobrojne i nepopravljive posljedice kod tužitelja (kako su ih detaljno opisali liječnici vještaci), zatim postotak smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja (65%), kao i činjenicu da je tužitelj stradao u dobi od 50 godina života, a uzeo je uobzir i da je tužitelj jako naružen (ostali su ožiljci na lijevoj ruci, zdjelici, lijevoj nozi, deformitet lijeve noge i šepanje).

Osim navedenog ovaj je revizijski sud odlučujući o visinama naknada za sve vidove neimovinske štete tužitelju vodio računa o značenju povrijeđenog dobra, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izeci (čl. 393. i čl. 395. st. 1., te čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 28. svibnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.