Supreme Court awards damages for unreasonable delay in civil proceedings despite partial fault by claimants.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia awarded 5,500 kuna damages to two plaintiffs for the unreasonable delay in their civil proceedings. Although the court acknowledged the plaintiffs' partial responsibility for missing hearings and failing to submit evidence, it found the overall duration violated their constitutional right to a trial within a reasonable time. The decision established that procedural delays warrant compensation even when claimants contributed to the length, though such contribution may reduce the award amount.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava RH: A party claiming violation of the right to a trial within a reasonable time may seek direct protection from a higher court, and damages shall be awarded if the delay is proven, notwithstanding the party's own conduct which may only mitigate the compensation amount.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 1923/10-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljâ I. V. i M. B., oboje iz S., zastupanih po punomoćnici M. J., odvjetnice u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 15. prosinca 2009., 26. siječnja 2011.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljima I. V. i M. B., oboma iz S., u iznosu od 5.500,00 (pettisućapetstotina) kuna, svakome.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelji du 15. prosinca 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Splitu podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod posl. br. IIP- 7355/09.
Županijski sud u Splitu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet radi donošenja odluke povodom žalbe vodi kod toga suda pod posl. br. Gžp-766/10, rješenjem posl. br. Gzp- 1190/09 od 26. kolovoza 2010. oglasio nenadležnim, ustupivši predmet ovom sudu 27. listopada 2010., kao stvarno nadležnom.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Splitu, posl. br. IIP- 7355/09 (ranije IIP 2711/92), očitovanja tog suda, br. 22 Su-42/10 od 23. ožujka 2010., te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
- predmetni postupak pokrenut je 30. prosinca 1992. pred Općinskim sudom u Splitu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima I-tužitelja B. L. V. i II-tužiteljice K. L. V.-M., oboje iz P., Republika Italija, …, koje je zastupao punomoćnik B. A., odvjetnik u S., protiv I- tuženika I. V. i II- tužiteljice M. V. (kasnije B.), oboje iz S., tada na adresi … (ovdje I- i II- predlagatelja) i zastupanih po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., radi isplate. Spis se vodio pod poslovnim brojem IIP 2711/92;
- do dana 5. studenog 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja odredio je ukupno tri ročišta: 6. prosinca 1993., 6. lipnja 1994. (na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka) i 26. lipnja 1995. (koje je odgođeno);
- ročište određeno 29. siječnja 1999. odgođeno je zbog nestanka električne energije;
- dopisom punomoćniku tužitelja od 6. rujna 2000. sud je zatražio podatke o vremenu boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, radi određivanja ročišta. Punomoćnik tužitelja očitovao se 10. siječnja 2001.;
- ročište određeno 20. studenog 2001. odgođeno je, jer nisu pristupile stranke osobno, iako su bile uredno obaviještene da će se na tom ročištu izvesti dokaz njihovim saslušanjem;
- na ročištu održanom 30. siječnja 2002. nisu pristupili tuženici, za koje dostava nije uredno iskazana, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, a punomoćnici tuženikâ naloženo je dostaviti njihove točne adrese;
- na ročište određeno 11. ožujka 2002. nisu pristupili uredno pozvani tuženici, te je ročište odgođeno;
- na ročištu održanom 2. rujna 2002. određeno je da će se radi saslušanja pozvati svjedok A. M., na prijedlog tužitelja;
- ročište određeno 23. listopada 2002. odgođeno je zbog bolesti suca;
- ročište određeno 11. veljače 2003. odgođeno je zbog toga što nije pristupio svjedok, a nisu pristupili niti uredno pozvani tuženici;
- ročište određeno za 1. travnja 2003. odgođeno je jer nisu pristupili uredno pozvani tuženici, s time da je punomoćnik tuženikâ ispričao izostanak II-tuženice iz medicinskih razloga;
- na ročištu održanom 19. svibnja 2003. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i oba tuženika, te je raspravnim rješenjem određeno izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja i naložena tužiteljima uplata pripadajućeg predujma;
- dopisima od 17. ožujka 2004., 17. svibnja 2004., 30. rujna 2004., 1. prosinca 2004., 14. veljače 2005., 5. svibnja 2005., 25. kolovoza 2005. i 7. prosinca 2005., sud je ponovo pozvao tužitelje da postupe po prethodnom raspravnom rješenju;
- na ročištu održanom 21. travnja 2006. utvrđeno je da su tužitelji uplatili predujam za vještačenje;
- nalaz i mišljenje vještaka zaprimljeni su 31. siječnja 2007.;
- na ročištu održanom 12. ožujka 2007. tužitelji su prigovorili nalazu i mišljenju vještaka, a tuženici su predali podnesak za sud i suprotnu stranu, te je određeno dopunsko vještačenje;
- dopunski nalaz i mišljenje vještaka zaprimljeni su 20. kolovoza 2007.;
- na ročištu održanom 3. listopada 2007. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev, te je glavna rasprava zaključena;
- na ročištu za objavu presude održanom 18. listopada 2007. sud je donio i objavio presudu posl. br. IIP-2711/92, kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen;
- protiv rečene presude tuženici su podnijeli žalbu 6. veljače 2008., te je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu na daljnje postupanje, koji je spis vodio pod posl. br. Gž-6623/08;
- Županijski sud u Splitu je u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2009. rješenjem posl. br. Gž-6623/08 ukinuo pobijanu presudu i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
- spis se vodio pod posl. br. P2-7355/09. Na ročištu održanom 11. studenog 2009. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev, te je tuženicima naloženo u roku od 15 dana dostaviti presliku radne knjižice za II-tuženicu;
- na ročištima održanima 8. prosinca 2009. i 14. siječnja 2010. ponovo je naloženo tužiteljima, koji nisu pristupili premda su bili uredno pozvani, u roku od 15 dana dostaviti presliku radne knjižice za II-tuženicu;
- na ročištu održanom 15. veljače 2010. tuženici ponovo nisu pristupili, premda su bili uredno pozvani, te je dokazni postupak dovršen i glavna rasprava zaključena;
- na ročištu za objavu presude održanom 2. ožujka 2010. sud je donio i objavio presudu posl. br. P2-7355/09, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen;
- protiv rečene presude podnesena je žalba, te je potom cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu na daljnje postupanje, koji je spis zaprimio 18. lipnja 2010., te ga vodi pod posl. br. Gžp-766/10;
- Županijski sud u Splitu je u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2010. donio presudu posl. br. Gžp-766/10, kojom je prvostupanjsku presudu djelomično potvrdio, a djelomično preinačio;
- tuženici su predmetnu drugostupanjsku presudu zaprimili 27. rujna 2010.
Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju počinje teći od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije, i traje zaključno s 27. rujnom 2010., kada je kada je drugostupanjska odluka dostavljena predlagateljima.
U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 12 (dvanaest) godina, 10 (deset) mjesec i 21 (dvadesetijedan) dan.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 12 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 17 ročišta samo u pravno relevantnom razdoblju, ali i izvodeći dokaze provođenjem vještačenja. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, od početka pravno relevantnog razdoblja pa do ročišta određenog 29. siječnja 1999., te nakon njega do 6. rujna 2000. zamjećuje se razdoblje postupovne neaktivnosti suda.
Nadalje, upravo veći broj određenih i provedenih ročišta, činjenica da je drugostupanjski sud presudu suda prvog stupnja posl. br. IIP-271/92 ukinuo, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. Zaključno treba ukazati i da je sud gotovo tri godine (od 19. svibnja 2003. do 21. travnja 2006.), pozivao tužitelje da uplate predujam u svrhu izvođenja dokaza provođenjem vještačenja, što se, usprkos konstantnom nastojanju suda (osam dopisa), ne može smatrati učinkovitim – osobito ako se ima na umu da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, sukladno čl. 300. st. 4. ZPP.
S druge strane, valja istaknuti kako su i predlagatelji (u predmetnom postupku tuženici) svojim držanjem u parnici značajno pridonijeli trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako ukazuje kako tuženici tijekom postupka nisu pristupili na ukupno sedam ročišta na koja su bili uredno pozvani (ročišta određena 20. studenog 2001., 11. ožujka 2002., 11. veljače 2003., 1. travnja 2003., 8. prosinca 2009., 14. siječnja 2010. i 15. veljače 2010.). Nadalje, tuženici nisu postupili sukladno nalogu suda od 11. studenog 2009. i u roku od 15 dana dostavili presliku radne knjižice za II-tuženicu relevantne dokaze, već to uopće nisu učinili niti nakon dva dodatna traženja suda (na ročištima određenim 8. prosinca 2009. i 14. siječnja 2010.), nakon čega je sud dovršio dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelji nisu doduše utjecali na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja im pripada zbog povrede njihova prava na suđenje u razumnom roku.
U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem vještačenja.
Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagateljâ duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljâ na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 5.500,00 kuna svakom predlagatelju, osobito imajući na umu značajan doprinos predlagateljâ, složenost postupka, ali i činjenicu da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 26. siječnja 2011.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.