Revr-1595/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1595/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz P., kojega zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P. protiv tuženika P. d.o.o. P., kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., radi poništenja odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3165/14-2 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-532/13-51 od 7. srpnja 2014., u sjednici održanoj 15. rujna 2015.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništena je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 1556 08 od 22. kolovoza 2008 te je naloženo tuženiku tužitelja vratiti na radno mjesto vozača autobusa. Ujedno je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 156.862,92 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 32.280,50 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava poništenjem odluke o izvanrednom otkazu i isplatom plaće za vrijeme nezakonitog otkaza.

Prvostupanjski sud nedopuštenost otkaza i osnovanost tužbenog zahtjeva obrazlaže utvrđenjem

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu vozača;

- da je tuženik saznao da ga neki vozači, između kojih i tužitelj, potkradaju, vezano na to što je tužitelj još 3. srpnja 2008. dao pisanu izjavu kojom priznaje otuđenje imovine tuženika;

- da je tuženik pri isplati plaće za lipanj 2008. tužitelju obustavio iznos od 3.486,51 kn na ime do tada utvrđenog iznosa otuđene imovine tuženika;

- da je tuženik tužitelja dana 1. kolovoza 2008. upozorio na obveze iz radnog i ukazao mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza;

- da je još 1. kolovoza 2008. tuženik imao saznanja o cijelom iznosu koji je tužitelj otuđio (5.800,00 kn), pa da je otkaz ugovora o radu od 22. kolovoza 2008., dan izvan roka iz čl. 114. st.2. Zakona o radu ("Narodne novine" 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 - dalje: ZR) i time nezakonit.

U revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno vrijeme saznanja tuženika za cjelokupni iznos otuđenja imovine i za razdoblje kršenja obveze iz radnog odnosa.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih se podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj izrijekom temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a sadržajno na postojanju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik posebno ne obrazlaže, pa sukladno odredbi čl. 386. razlozi vezani na tu povredu nisu uzeti u obzir.

Suprotno tvrdnji revidenta, na koju tek sadržajno ukazuje, nije u postupku koji je prethodio reviziji počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer je sud prvog stupnja izvedene dokaze ocijenio prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kako je to i propisano odredbom čl. 8. ZPP.

Utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik najkasnije 1. kolovoza 2008. imao saznanja o cjelokupnom opsegu povrede obveze iz radnog odnosa koju je počinio tužitelj temelji se na iskazima svjedoka D. R. i z.z. tuženika I. Š. U situaciji kad su obojica iskazivali o tome da je konačna analiza opsega povrede dostavljena u Upravu tuženika početkom kolovoza 2008., ali i izričit iskaz z.z. tuženika I. Š., uvjerljivost kojeg sam tuženik revizijom doduše dovodi u pitanje, da je tuženik već u vrijeme slanja upozorenja od 1. kolovoza 2008. imao konačna saznanja o povredi obveze iz radnog odnosa koju je počinio tužitelj, utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik o povredi saznao najkasnije 1. kolovoza 2008. rezultat je ocjene dokaza izvedene na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

Kako nisu počinjene ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ni ona iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, na koje povrede tuženik izrijekom odnosno sadržajno ukazuje, to ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 15. rujna 2015 .

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.